Treća nedjelja kroz godinu – C

2019 01 26 III ned

 

Prava obnova se događa po poslušnosti Božjoj Riječi

 

 

Život bez Božje riječi dovodi do ispraznog života, do agresije, očaja…, do ruševina. Obnova započinje povratkom Božjim zakonima.

Nekad sam volio život, a onda se odjednom sve počelo gasiti – započeo je svoju životnu priču Marko.

 

Roditelji su šutke sjedili u kutu kad bih došao k njima, kao da ne postojim. U srcu sam im želio zlo. Braća i sestre su me osuđivali, i njih sam u srcu ubio.

 

Svi su me u mjestu zaobilazili. Na kraju me i žena napustila. Ogorčenje i mržnja rasli su u meni do opasne ubojitosti… Smrti se nisam bojao, ali sam se bojao onoga nakon smrti.

 

Potpuno očajan, pobjegao sam u planinu. Lutao sam danima hraneći se travama kao ovce i krave. Jednoga dana poskočim prestrašen. Ispred mene se niotkud pojavio čovjek koji kao da je sve znao o meni.

 

Tko si ti? – promucao je Marko. Idi i promatraj mrave! – rekao mu je čovjek umjesto odgovora. Dok se Marko pribrao čovjeka je nestalo bez traga.

 

Idi i promatraj mrave – odjekivalo mu je u ušima. Što to znači? – pitao se. Okrene se , kad ono veliki mravinjak pored njega. Sve je vrvjelo od mravi koji su hitali utabanom stazom.

 

Čitava rijeka malih stvorenja u oba smjera. Gledao je, gledao i počinjao uočavati čudesne detalje: iako ih je toliko ne sudaraju se, u susretu jedan drugoga spretno dodirnu ticalima, kao da se zagrle, i nastave svaki svoju zadaću. Na kraju dana, kad je Sunce zašlo, svi su opet bili u svom mravinjaku.

 

Sve što su vani korisnoga našli donijeli su u mravinjak. Premda ih je bilo na desetke tisuća za svakog je bilo mjesta. Sinulo mu je… Promatrajući mrave shvatio je svoje pogreške. Vratio se kući…

 

Pristupio roditeljima i zagrlio ih: počeli su plakati. Na kraju su svi plakali zbog velike promjene. Onaj koji nije vidio ni čuo bio je Marko, molio je za oproštenje. Mravi su mu pomogli po poslušnosti riječima nepoznatog čovjeka.

 

Riječi koje vam odjekuju u ušima – rekao je Isus – ispunjaju se danas. Ispunjaju se onog trenutka kad ih čujete, tada se počinju događati u vašem srcu, u vašem životu.

 

Onaj koji ih je izrekao sam je Riječ. U srcu onoga koji čuje to biva, događa se. Ako si bolestan, po riječi ćeš ozdraviti. Tko posluša Isusa upoznat će ga, i snagu njegove riječi.

 

Poslušati riječ znači čuti riječ i živjeti po njenom sadržaju. Idi, promatraj mrave! Riječ djeluje po poslušnosti. Čovjek je poslušao i riječ mu je počela otvarati oči srca i razuma i ozdravila ga…

 

Sav narod je plakao slušajući riječi Zakona (vidi Neh 8).

 

MI NE MOŽEMO IGNORIRATI BOŽJU RIJEČ, Božji zakon i očekivati da ćemo moći podići naš grad, naš narod iz ruševina. Ne možemo ignorirati Božji zakon i očekivati da ćemo biti sretni kao ljudi, i da će naša djeca imati budućnost. Objavljeno: 26 Siječanj 2019

 

Izraelski narod se nakon povratka iz izgnanstva, najprije morao suočiti s ruševinama koje su iza njih ostale kao posljedica njihovih grijeha i kršenja Božjeg zakona.

 

Da bi mogli podići novi grad i novi hram, i da bi se mogli obnoviti kao narod morali su obnoviti najprije vjernost Bogu i Božjim zakonima. Trebali su čuti riječi Zakona i njegovo tumačenje.

 

Po poslušnosti Božjoj riječi u životu i srcu čovjeka događa se upravo ono što ta riječ najavljuje. Kad je Isus pročitao u sinagogi dio iz proroka Izaije rekao je: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« Isusov program se ostvaruje kod onih kojima je odzvonio ne samo u ušima nego i u srcu.

 

Pismo se ispunja u onih koji su mu poslušni, koji povjeruju.

 

Petar Galić, OP

Put ljubavi – Psalam 139. – Pohvala Sveznajućeg

Psalam 139. – Pohvala Sveznajućeg

U ovoj pjesmi uglazbljen je biblijski 139. Psalam, jedan od najljepših Psalama, u kojemu se veliča Stvoritelja. Tekst je Davidov Psalam, a u ovoj varijanti uglazbili su ga Branimir i Julija Vukorepa.

U spotu je sudjelovalo nekoliko dragih obitelji, te se svima ovim putem zahvaljujemo, a spot je sniman na Gospinom otoku u Solinu. Naglasak pjesme i spota je na slavljenju i zahvalnosti Stvoritelju na svemu stvorenju, a usko je povezan s motom “Biraj život”, kojim se promiče pravo nerođene djece na život, sve u skladu s Božjim zakonima.

Pjevači pjesme su: Maja Antoš, Branimir Vukorepa, Mia Antoš, Julija Vukorepa, Gabrijela Marija i Mihaela.

Snimatelji i redatelji spota su Ivan Dominik Iličić, OP i Branimir Vukorepa.

2. nedjelja kroz godinu – C

2019 01 18 II ned kroz god

Globalna nestašica dobroga vina

Prvo čitanje: Iz 62, 1-5

ČOVJEK BEZ BOGA JE KAO OSTAVLJEN i kao opustošena zemlja: ondje nema života, ni pravih životnih sadržaja. Zato nas Božja riječ, Bog sam poziva na zajedništvo sa sobom koje mora nalikovati onom zajedništvu između muža i žene.

 

Bog se toliko raduje čovjeku, pa zato i kaže: Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. (Iz 62, 5) Bog nam želi dati svoju radost i dioništvo u svoj radosti, u svojim slavljima.

 

Drugo čitanje: 1 Kor 12, 4-11

 

SVE ŠTO IMAMO NIŠTA NE VRIJEDI AKO ISKLJUČIMO BOGA koji je izvor svakog dara.
Mi raspolažemo različitim darovima, različitim sposobnostima, radimo različite poslove, djelujemo kroz razne službe, ali nikada ne smijemo smetnuti s uma da je Bog onaj koji nam je sve to omogućio i koji mora ostati središte svih naših djela.

 

Jedan je čovjek znao ponavljati: “Što će mi sve blago svijeta ako Boga zaboravim, ako bez njega ostanem.”
Čuo sam za slučaj jednog bogataša koji ima sedam kuća na sedam različitih ekskluzivnih lokacija, a u nijednoj od njih nikada nije prenoćio jer se nije mogao odlučiti gdje mu je bolje.

 

Ljudi trče i traže gdje će im biti bolje za život, svi pokreti današnjice su jedna globalna potraga za mjestom pogodnim za život. Unatoč svekolikom rastu i napretku na sve se strane osjeća jedna nesigurnost, strah za budućnost. Razlog tome je u onome što nam otkrivaju Gospine riječi iz današnjeg evanđelja: »Vina nemaju.« (Iv 2, 3)

 

GLOBALNA NESTAŠICA DOBROGA VINA!

 

U svijetu vlada globalna nestašica dobroga vina. Jedan mudri gospodin dobro je opisao trenutno stanje u svijetu kad je rekao. “Svega imaju samo blagoslova nemaju!”

 

Poznat mi je slučaj mlade obitelji, muž je imao dobar obrt u vlastitoj kući, posla preko glave. Supruga se pak dogovorila sa svojom susjedom da će skupa u Njemačku, pa došla i nagovorila muža: „Hajdemo u Njemačku jer svi idu, a evo ići će i oni…“ Muž zatvorio obrt, pokupili djecu i otišli u Njemačku.

 

Ostalo dvoje staraca u prizemlju kuće, iznenađeni, začuđeni pitajući se : „Što se to dogodilo?“
No, navikli su oni na teže situacije, pa se latili posla dok još mogu. Trebalo je okopati vinograd, zatim grožđe brat, pripremati bačve i vino pretakati.

 

Sve rodilo, posla kao nikada. Nazvali ih uskoro njihovi iz Njemačke, pa im se pohvalili: „Super nam je, svega imamo, stan uredno plaćamo 1000 eura, „tetu“ da nam čuva djecu dok mi radimo plaćamo 1000 eura.

 

Troškove prijevoza i režije 500 eura, i još puno toga. Sve to ne bismo mogli platiti da smo ostali tamo u našoj kući.“ „Ali ovamo niste morali plaćati 1000 eura za stan jer ste imali svoju kuću, ovdje niste morali plaćati 1000 eura „teti“ da vam čuva djecu jer smo ih mi čuvali, jedino te režije.“ – kaže im starica majka.

 

Ovaj iz Njemačke zastane na trenutak pred jasnim argumentima starice majke, pa u obranu nadoda: „Maa čini se to tebi, ali ovdje ti je znaš veliki grad, puno svijeta. Znaš, ovdje ti je to u Njemačkoj nekako sve drugačije.“ „Ajde, Bože pomozi, ja sam evo ostarjela s tvojim ćaćom pa ništa ne znam!

 

Nismo mi tako napredni da bismo mogli sve to razumjeti! Nego, triba li vam išta?“, upita ih starica, dok joj je stari muž sjedio sa strane i slušao. „Maa ne triba nam ništa, svega imamo. Nego, kad si već spomenula, vina nemamo. Reci starom, mogli bi nam poslati onog našeg vina. Nema nigdje vina kao što je ono naše.

 

Pa kad ćete već slati, pošaljite nam malo i onih naših krumpira, malo luka, one naše pancete, pečenice, domaćeg sira i… Nema nigdje takvog mirisa i okusa kao što je to naše domaće…“ Na te riječi nasmije se starica majka, a nasmije se još i više stari otac, primakne se, te nadoda u slušalicu: „Hoćemo, hoćemo, samo nam trebate reći, jer mi ništa ne razumijemo taj današnji moderni svijet.“

 

Ode starica te se sa svojim mužem dogovori kako će, pa pripreme paket, u njega stave motiku, a na papiru napišu: Ovo vam je motika s kojom smo dobili ovdje kod nas dobro vino, ukusne krumpire, luk i sve ostalo što tako posebno miriše. Draga djeco isprobajte je gore u Njemačkoj, možda i vama zamiriše sve ono što ste ostavili kod svoje kuće.”

 

U svijetu u kojem živimo sve se više naslućuje globalna nestašica vina, što dovodi do globalnih nesigurnosti i uslijed toga globalnih pomjeranja ljudi. Ljudi traže rješenje za globalnu nestašicu u bačvama onih koji su izazvali tu globalnu prazninu, jer pokušavaju organizirati slavlja bez Boga.

 

Morat će na kraju, prije ili poslije, shvatiti kako nema rješenja bez povratka vjere u Gospodina našega Isusa Krista. Samo on ima rješenje za ono što muči ljudsko srce. Samo nam on može dati ono potrebno da se i u našem životu dogodi čudo pretvorbe…

 

Jasno nam je dakle: u današnjem svijetu vlada jedna globalna nestašica onoga bitnoga za život, a bez toga život nije život. A što je to? To je ono što nam otkriva današnje evanđelje: riječ je o nestašici dobroga vina, odnosno o gubitku temeljnih vrednota, o gubitku vjere, nade i ljubavi, odnosno o gubitku ispravnog odnosa s Bogom.

 

Ljudi mogu sve, baš sve imati, ali ako nemaju onu temeljnu poveznicu sa svojim Bogom oni ubrzo postaju prazni, nezadovoljni.
Evanđelje nam poručuje kako je samo Isus onaj koji može dati najbolje vino, kako samo on ima odgovor na globalnu nestašicu (nezadovoljstvo) koja danas tolike muči…

 

Bez Isusa Krista, bez njegove Majke koja prva primjećuje ono što nedostaje ljudskim slavljima, bez Isusovih učenika u životima ljudi koji vrše zadaću podjele ljudima onoga što dolazi iz Isusove ruke, a to su Božja riječ i sakramenti, svijet će, unatoč svemu trudu i napretku, tonuti u sve veću i veću nestašicu i svjedočit ćemo vrlo uskoro jednoj potpunoj planetarnoj pomutnji (ovo do sada je samo uvod).

 

Kao što svatovima u Kani Galilejskoj ništa nisu vrijedili puni stolovi, koji su vjerojatno bili pretrpani raznim jelima i kolačima, ako na njima nije bilo dobrog vina, a to je ono što je došlo iz Isusove ruke, tako svijetu neće ništa vrijediti sav napredak bez povratka Bogu…
Ljudi se bez Gospodina ne mogu smiriti, ne mogu pronaći smisao: jer samo Isus daje najbolje vino, a ono je oznaka pravog života, prave radosti…

 

Petar Galić, OP

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus

2019 01 11 P P Krštenje Isusovo

 

Živimo li milinu Božje djece, ili smo se prepustili gadosti grijeha?

 

Sva četiri evanđelja donose izvješće o Isusovu krštenju od Ivana na rijeci Jordan, što govori o velikoj važnosti onoga što se tada dogodilo.

 

Evanđelja govore kako je u trenutku krštenja na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba, te kako se začuo glas Očev: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (o tome u Mt 3, 13-17; vidi Mk 1, 9-11; vidi Lk 3, 21-22).

 

Budući da ništa od onoga što nam donosi Božja riječ nije bez dublje poruke, tako ni samo izvješće o lokaciji na kojoj se događa ova scena krštenja Isusova nije bez neke poveznice koja nam treba privući pažnju, ali i pozvati nas na ozbiljniji život vjere.

 

Naime, prema tumačenju crkvenih otaca Isusovo krštenje dogodilo se na istome mjestu gdje su Izraelci predvođeni Jošuom prešli Jordan kad su ulazili u Obećanu zemlju.

 

U toj sceni svećenici su, prema Božjoj odredbi, prvi stupili nogama u vode rijeke noseći Kovčeg saveza, i toga trenutka rijeka se razdvojila te je narod mogao prijeći po suhu (o tome vidi u Još 3, 14-17). A to je također isto ono mjesto gdje je kasnije prorok Ilija bio uznesen na ognjenim kolima u Nebo.

 

Sve je to je zapravo bila slika i najava onoga što se ostvaruje Isusovim silaskom u vode Jordana gdje ga Ivan krsti (Ivan koji je slika Ilije). Isus (hrvatska verzija imena Jošua) je pravi Jošua koji otvara put spasenja čovječanstvu u pravu Obećanu zemlju, odnosno Nebo.

 

Isus je pristupio Ivanu da ga krsti, što je još jedan čin njegove poniznosti i svojevoljnog poniženja, a sve to kako bi se ispunila sva pravednost po njemu (vidi Mt 3, 13-15). Ta pravednost dobit će svoj vrhunac i ostvarenje na križu (… ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu… – vidi Fil 2, 6-11) .

 

Svetkovina Krštenja Gospodinova uvijek nas potiče da se preispitamo u pogledu življenja vlastitog krštenja. Živimo li milinu Božje djece, ili smo se prepustili gadosti grijeha?

 

Isus je svojim silaskom u vode Jordana posvetio vode svih krštenja, i zbog toga svatko tko siđe u te vode prima milost novog stvorenja očišćenog po Kristovoj žrtvi.

 

Glas Očev potvrđuje Sina, on je jedini po kojemu se ostvaruje novi početak i događa novo stvorenje. Ivan je bio u poziciji da mu pripremi put, a bio je i u poziciji da prvi zakorači njime…

 

Naše krštenje na neki je način uvijek Krštenje Gospodinovo, jer se svi tada preobražavamo po njemu u sinove i kćeri Božje. I nad svakoga od nas tada silazi Duh Sveti, i nad svakim se od nas ori glas Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”

 

Zahvaljujući Jedinorođenom Sinu svi smo tada postali Božja milina, i zato ne bismo smjeli dozvoliti da nas ikakav grijeh udalji iz te miline.

 

Petar Galić, OP

Dođosmo s istoka pokloniti se Kralju

2019 01 04 bogo

Slijediti zvijezdu njegovu

UVOD

 

“Dosta je da manjka jedna zvijezda da se karavana izgubi”, kaže jedna arapska izreka. Zvijezda bez koje se svi gube je ona zvijezda koja upućuje na djetešce u Betlehemu. Nju su slijedili kraljevi s istoka i oni su došli do cilja.
Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti. (Mt 2, 2b)

 

Oni i nas danas pozivaju da učinimo isto, da slijedimo njihov primjer. Jer oni koji slijede zvijezdu njegovu ispunjaju se pouzdanjem i radošću i dolaze do cilja. Oni pak koji slijede neke druge zvijezde ili koji upućuju na sebe postaju na kraju bijesni i ubojiti poput Heroda.

 

SLIJEDITI ZVIJEZDU NJEGOVU!

Mudraci su slijedili zvijezdu i došli do otkrića Boga u jaslicama. Pitamo se kako su u tome uspjeli? Lijepo nam je naglašeno – SLIJEDILI

 

SU ZVIJEZDU NJEGOVU.

 

Nisu dakle slijedili bilo koju zvijezdu, nego zvijezdu njegovu. Koja je to zvijezda? To je ona zvijezda koja nas upućuje na pravoga Boga.
Postoje zvijezde lažnoga sjaja, koje su već odavno ugašene(mrtve), zvijezde bljeskalice i zvijezde padalice. Nije dakle svejedno u koju se zagledavamo i koju zvijezdu slijedimo.

 

U svijetu u kojem živimo postoje glazbene zvijezde, filmske zvijezde, sportske zvijezde, zvijezde u liku nekog bogataša, moćnika, političara, iscjelitelja i sl. I ljudi masovno slijede takve zvijezde.

 

Međutim, sve su to zvijezde koje žele da se njima divimo, da njih slijedimo, da njih obožavamo, da se njima klanjamo.
Redovito tko slijedi takve zvijezde nije došao do svog cilja.

 

Naprotiv, mnogi su se izgubili, razočarali, jer te zvijezde ne daju odgovor na smisao, a i same često završavaju bez smisla utopljene i ugašene u drogi, alkoholu, bludu, samoubojstvu, nasilju, ratovima. To se mnogima od njih dogodilo jer nisu tražili ni upućivali na onoga tko se rodio u Betlehemu.

 

Trojica kraljeva, Mudraci s istoka, slijedili su samo onu zvijezdu koja ih je upućivala na novorođenoga Kralja u kojem se sam Bog objavio i došao među nas.

 

Mudraci su dakle predstavnici svih onih koji slijede samo zvijezdu njegovu i koji slušaju samo one koji upućuju na njega, i koji se na daju zavesti i smesti Herodima današnjice, zvijezdama lažnog sjaja i njihovim ponudama (da njima dođu).

 

Oni su predstavnici onih koji odbijaju sve takve herodovske ponude, i kad su one posebno primamljive i neodoljive („kad ga nađete dođite mi javiti pa da i ja idem pokloniti mu se“ (vidi Mt 2, 8) – a cilj je ove ponude bio da poništi svako iskreno poklonstvo i štovanje pravoga Boga u srcu čovjeka.).

 

Jer se nisu dali zavesti tim ponudama, njima je sjaj zvijezde njegove bivao još jači, kao i radost Kristova u njima s blizinom njegovom.
Što smo odlučniji u praćenju zvijezde njegove to nam je i blizina njegova sve veća. Slijedimo i mi zvijezdu njegovu i doći ćemo u Betlehem: ispravno raspoloženi za pravo bogoštovlje.

PUT (ŽIVOTA) NAKON POKLONSTVA SE MIJENJA — POĐIMO I MI POKLONITI SE!

 

Tri mudraca u stvari predstavljaju univerzalnost poruke spasenja namijenjene svima… U njima Crkva promatra predstavnike poganskih naroda koji dolaze pokloniti se novorođenom Kralju, i tako ga ispovijedaju (priznaju svojim Gospodarom).

 

Zato se njihov put nakon poklonstva mijenja, jer došli su jednim putem a vratili su se drugim; došli su tražeći a vratili su se našavši. Jer SVAKI ČOVJEK KOJI JE NAŠAO PUT HODA DRUGAČIJE OD ONOGA KOJI GA JOŠ TRAŽI…

 

Kraljevi koji s istoka dolaze sljedeći zvijezdu pronalaze mlado Sunce s visine, i tako i nas, koji ćemo poslije doći, usmjeravaju.
Njihov pronalazak potvrdio je sve znakove na njihovu putu, a mi imamo sigurnost onoga što su oni pronašli…

 

Kad su kraljevi došli u Jeruzalem raspitivali su se: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski?“ Put traženja uz praćenje znakova uključuje pitanja (u povezanosti s ciljem puta).

 

Njihovo pitanje u samom centru židovstva zapravo je otkriće (proglas) svima ove važne vijesti. Svi su naime mogli vidjeti njegovu zvijezdu, ali nisu svi bili tražitelji Kralja do kojega se može doći samo s poniznom namjerom i stavom poklonstva. Zato kraljevi i kažu: „Vidjeli smo njegovu zvijezdu, pa smo mu se došli pokloniti.“

 

Slijediti njegovu zvijezdu, (vidjeti i prepoznati) njegove znakove i pronaći njegovo mjesto, mogu dakle samo oni koji imaju ispravno raspoloženje.

 

Kraljevi su istina donijeli poklone (darove), ali najveći dar kralju u prijestolju jaslica bilo je njihovo POKLONSTVENO SRCE… Pri svemu tome oni sami su zapravo primili najveći dar, otkriće Boga, Bogoobjavu…

 

A što se tiče nas, pak i njihovo srce i njihovi darovi upućuju nas na to o kome je to riječ u tim jaslicama. Zlato se donosilo kralju, tamjan se prinosio Bogu, a smirna upućuje na žrtvu jer se koristila kod pripreme tijela za ukop…

 

U ovome djetetu nalazi se sve troje: i Kralj, i Bog, i čovjek (koji će biti žrtveno janje). Bog se objavio i nama, dođite poklonimo se!

 

Petar Galić, OP

Tebe, Boga, hvalimo!!

Sretna vam i blagoslovljena nova, 2019. godina!!:)

Uz zvuke pjesme “Tebe, Boga, hvalimo!”, otpjevane u izvedbi zbora “Dominik”, mješovitog župnog zbora Župe Gospe od Ružarija, u Splitu!

Sveta obitelj

2018 12 28 sv obitelj

U obitelji majka je srce a otac kičma

Sveta Obitelj poziva nas da se usredotočimo na naše obitelji, na naš obiteljski život—živimo li ga prema darovanom uzorku?
Crkva nam stavlja Svetu obitelj kao model po kojem ćemo graditi naše obitelji.

 

Roditelji su prvi uzori svojoj djeci i kao takvi su odgovorni pred Bogom koji će im prvi primjer dati. U obitelji majka je srce a otac kičma. Ako obitelj ima srce i kičmu bit će to potpuna obitelj… Mi znamo da često nije tako…, zato imamo tolike mlade pogubljene.

OBITELJ TREBA KIČMU I SRCE

 

Obitelj je toliko važna da je sam Bog odabrao taj put dolaska među nas. Emanuel, Bog s nama, započeo je u ljudskoj obitelji.
Utjelovljeni Bog rastao je u obitelji, u obiteljskom ozračju, i bio je poslušan svojim roditeljima.

 

To što je Bog odabrao jednu obitelj, kao način svog posebnog dolaska među nas, govori nam i da je obitelj mjesto našeg sazrijevanja za Boga. U obitelji i obiteljskim odnosima najlakše upoznajemo Boga… Samo da bi se to dogodilo trebamo naučiti urediti stvari prema redu važnosti!

 

Tamo gdje su odnosi u obitelji poremećeni često je poremećen i odnos s Bogom. Međutim, pođimo i od ove istine: odnosi u obitelji su poremećeni često upravo zbog toga što je poremećen, odnosno nije izgrađen, odnos s Bogom. Treba najprije izgraditi odnos s Bogom, i to je put za oporavak takvih obitelji.

 

Ispravno izgrađen odnos s Bogom potiče čovjeka da izgrađuje ispravne odnose u svojoj obitelji. Za izgradnju zdravog obiteljskog ozračja, tako nas uči današnje evanđelje (vidi Lk 2, 41-52), obitelj hodočasti zajedno jednom godišnje (kao Josip, Marija i mali Isus), sudjeluje zajedno na nedjeljnoj svetoj misi… (Tako se uspostavlja red važnosti!)

 

Obitelj koja zajedno sudjeluje na nedjeljnoj svetoj misi (kad kažem obitelj to znači: otac, majka, djeca) i koja je potom na zajedničkom obiteljskom ručku, to je obitelj Božja, cjelovita obitelj.

 

Djeci se daju primjeri prema redoslijedu vrijednosti. Kad su otac i majka s djecom na misi, dijete shvaća: Aha, Bog je najvažniji, jer su moj otac i moja majka zajedno pred njim. Ono u sebi također misli: TAKO ŽELIM I JA kad odrastem!
A kad se svi skupa pomole prije ručka … To su temelji… Tu se učvršćuje građevina…

 

I još nešto iz one evanđeoske scene za pouku nama: Kad se mali Isus „izgubio“, gdje su ga njegovi roditelji našli? U hramu! Zašto? Zato što su tamo svraćali njegovi roditelji. A dijete prati i upija gdje svraćaju roditelji, i što im je najvažnije…

 

Ako pak tata (ili mama) svoga maloga sina (ili kćer) koji se priprema za prvu pričest dovede pred vrata crkve, i umjesto da bude s njim na svetoj misi on za to vrijeme ode u obližnju gostionicu: Što će mali zaključiti? Aha, gostionica je važnija od crkve! Kad taj mali uskoro bude malo veći, gdje će ga njegovi roditelji najvjerojatnije moći naći?! Zaključite sami…

 

Još nešto iz današnjeg evanđelja! Josip i Marija zajedno su tražili Isusa: kad su neki problemi u obitelji (naročito u odnosu prema djeci) tada roditelji nastupaju zajedno. Tu je snažna poruka djetetu! Ono zaključuje: Moji roditelji će to sve skupa riješiti, i ja s njima. Tako i ja sutra želim!

 

Bog želi da se držimo reda koji je on postavio u obitelji, da se shvati svačija uloga u tom redu:

Što je otac?
Što je majka?
Što je dijete?

 

OTAC JE KIČMA U OBITELJI. MAJKA JE SRCE U OBITELJI. Ako zakaže otac obitelj nema kičmu. Ako zakaže majka, obitelj nema srce. Muž i žena skupa, otac i majka skupa djetetu daju kičmu i srce…

Sinovi postaju očevi iz odnosa sa svojim ocem. Ako otac zakaže sinovi teško postaju cjeloviti očevi, ili to čak nisu u stanju – boje se uloge oca …

 

Ozdravljenje se mora dogoditi u otkriću Oca nebeskoga koji nam se objavio u svom Sinu. „Ja i Otac jedno smo“: reče Isus.

Mnogi očevi danas su zakazali jer su napustili svoje prvo svjedočanstvo koje učvršćuje kičmu djeci. Kad bismo vidjeli koliko malo očeva sudjeluje na svetoj misi sa svojom djecom… Šok!

 

Približno 80% krizmanika ne ide na misu nakon krizme jer toliko očeva ne ide na svetu misu. Iz istog razloga približno toliko sinova ima poremećen odnos s ocem… Zaključimo i opet gdje je lijek ovoj bolesti.

Polazište zdravog odnosa je u onome što čitamo u Poslanici Kološanima: „Zaodjenite se … u milosrdno srce … A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva! … I mir Kristov neka upravlja srcima vašim…“ STVARI OZDRAVLJENJA MORAJU KRENUTI ODOZGOR!

 

Petar Galić, OP