XXX. nedjelja kroz godinu – C

XXX. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 26 Listopad 2019

2019 10 26 prispodoba o cariniku i farizeju

„Pogledaj se u ogledalo, a onda meni govori…“ – tako nekad znamo reći drugome, ali trebali bismo to primijeniti najprije na sebe.

Prvo čitanje: (Sir 35,12-14.16-18)

Gospodin … sluša molitvu potlačenoga. … Molitva poniznog prodire kroz oblake …

Drugo čitanje: (2 Tim 4, 6-8.16-18)

Pavao je sačuvao vjeru unatoč svim nevoljama, progonstvima kojima je bio izložen. Stanje je dobro opisao riječima: … nitko ne bijaše uza me, svi me ostaviše …

Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio … izbavljen sam iz usta lavljih … – ističe Pavao svoj izvor iz kojeg je crpio snagu. I on i dalje svoje pouzdanje stavlja u njega – Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje kraljevstvo …

Evanđelje: (Lk 18, 9-14)

TKO JE OPRAVDAN PRED BOGOM?

Današnja poruka evanđelja tiče se molitvenog stava, tj. kako pristupamo molitvi. U tom smislu Isus nam donosi prispodobu o dva čovjeka koji dolaze u Hram pomoliti se. Jedan je ohol i umišljen, uspravan pred Bogom, ističe svoju važnost i njegova molitva polazi iz njegove samodopadnosti i podcjenjivanja drugih ljudi …

Drugi je pak ponizan, svjestan svojih grijeha, on je oborenog pogleda pred Bogom i udara se o prsa. Pored svojih grijeha on nema kad gledati tuđe mane i grijehe…

MOLITVENI STAV PRED BOGOM…

Očito je da je Isusova prispodoba opet vezana uz molitvu kao i prošli put, ali danas se tiče molitvenog držanja, stava pred Bogom u molitvi, dok se prošli put ticalo ustrajnosti u molitvi…

Na temelju slike jako izraženog kontrasta između molitvenog držanja farizeja i carinika Gospodin nam želi pomoći da jasnije uočimo svoje vlastite krive pristupe u molitvi, i da se otresemo i same napasti kako smo pred Bogom nešto zaslužili.

Sam psalam nam kaže – … srce raskajano, ponizno Bože nećeš prezreti … Uvjerenost u svoju pravednost pred Bogom, dok se istovremeno u srcu ugnijezdila osuda, podcjenjivanje i ponižavajući odnos prema drugim ljudima opasna je zamka…

Isus namjerno ističe carinika kao onoga koji je opravdan pred Bogom kako bi nas protresao iz stanja samoopravdanja i hvalisanja i doveo do onoga što je bitno.

MOLITVA KAO ZAPREKA i LAŽ. Iz prispodobe možemo naučiti kako možemo upasti u zamku krive molitve, krivih pobožnosti. Kroz sliku farizeja iz prispodobe Isus nas poučava kako je takva molitva zapreka u odnosu s Bogom.

U srcu takvog molitelja (krive pobožnosti) ugnijezdila se laž o sebi koju pokušava plasirati i samom Bogu, ali to naravno ne prolazi. Sjećam se kako je jedan naš stari svećenik pričao kako mu je jednom u ispovjedaonicu došla gospođa koja se nije ispovjedila dvadeset godina.

Tražeći da mu nabroji grijehe namjestio je dobro uho na rešetku ispovjedaonice, jer s obzirom na to da se nije toliko dugo ispovjedila očekivao je duže trajanje ispovjedi. Međutim, dočekao ga je hladan tuš kad je čuo: „A velečasni, nemam vam ja nikakvih grijeha. Ja ne griješim, ja samo dobro činim. I sve što imam, a hvala Bogu imam svega, stekla sam samo svojim trudom i poštenjem.

Dakle, što se tiče grijeha, to velečasni zaboravite kod mene. To ćete morati tražiti kod ovih jadnika koji vani čekaju. Jedino ako što želite saznati o mojim životnim uspjesima, i ako želite kakav savjet, tu sam.“ Svećenik je najprije bio u šoku onim što je čuo, a onda se pribrao, ustao se te otvorio vrata ispovjedaonice gdje je bila dotična i povikao: „Gospe, jesi to ti!?“

Naravno, ta osoba je također morala naučiti kako se na ispovijed dolazi skrušena (skršena) srca, a ne kako bi se hvalisala. Ako osoba nije u poniznosti i ako nosi u srcu osudu, takav čovjek živi u laži o sebi, ali također ima krivi stav prema Bogu i ljudima oko sebe.

Takvome čovjeku molitva je zapreka, ali i zamka. On je poput lažnog prosjaka koji prosi a zapravo je novčano zbrinutiji od onih od kojih traži, ali kad se to jednom sazna svi ga zaobilaze. Može se slobodno reći kako je takvo prosjačenje svetogrđe, kao što je i molitva poput one farizejeve svetogrdna.

Svatko se treba preispitati kad zakoračuje u crkvu pred koga stupa i u kojem smjeru gleda u sagledavanju grijeha.

OPASNOST PROJEKCIJE VLASTITOG STANJA…

Najčešća projekcija u svakidašnjim razgovorima je ogovaranje. Tu se ljudi najčešće bave grijesima i manama drugih, pa zato nemaju vremena vidjeti vlastito stanje.

Čovjek zauzet procjenom i osudom drugih nije u stanju jasno sagledati vlastito stanje.

Zapravo kod njega se događa svojevrsna projekcija vlastitog stanja na drugoga. Tako je farizejeva procjena carinika bila zapravo nesvjesna ocjena vlastitog stanja pred Bogom… Njegovo stanje pred Bogom bilo je ono u njegovim riječima o cariniku. On je bio taj koje je bio nepravednik, grabežljivac i preljubnik (vidi Lk 18, 11).

ALI BOG VIDI PUNO BOLJE i to nam mora biti na pameti kad se želimo pred njim pravdati. Bog gleda nutarnji stav svakoga čovjeka i njegovo nutarnje stanje.

U ocjenjivanju čovjeka uvijek trebamo polaziti od toga kako Bog vidi puno bolje od mene… Moramo znati da Bog zna točno ono što se zaista nalazi u nama ili što se tiče nas, dok za nas same to često nije tako lako priznati …

Znamo nekome reći – Hej pogledaj se u ogledalo, a onda meni govori… Upravo to bi nas se trebalo ticati… Samo što je riječ o ogledalu naše duše, o našem odrazu u Bogu, pred Božjim licem…

Kako se držiš pred Bogom? Jesi li ondje da bi procjenjivao druge ili mu dolaziš sa svojim vlastitim stanjem?!

Petar Galić, OP

XXIX. nedjelja kroz godinu – C

XXIX. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 19 Listopad 2019

2019 10 20 29 prispodoba o udovici koja dodijava

Današnja prispodoba, prva od dvije u ovom Lukinu 18. poglavlju kojima nas Gospodin želi poučiti o ispravnoj molitvi, govori nam o međuovisnosti ustrajne molitve i ispravne vjere, te rezultata takve molitve u konačnici.

Nedavno sam gledao dokumentarac o čovjeku u Španjolskoj koji sam već više od pedeset godina gradi katedralu iz zahvalnosti Gospi… On nema bogatstva osim svojih ruku i vjere, a rezultat toga je djelo koje izaziva čuđenje i divljenje.

LJUDI GUBE ZATO ŠTO DOVOLJNO NE VOLE…

„Ljudi lako odustaju jer se boje poraza, a baš tada postaju potpuni gubitnici.“, savjetovao je djed svoga unuka.

“Ali zašto ljudi tako lako odustaju?”, želio je unuk bolje razumjeti.

„Zato, drago dijete, što dovoljno ne vole, i zato što ne razumiju kako je put do pobjede satkan i od poraza.“

„Ahaa, sad znam zašto mi mama uporno ponavlja neke stvari, a naročito kad se meni ne da. To je zato što me voli.“, zadovoljno je zaključio unuk. „Da, ona nikad ne odustaje od tebe jer te voli.“, potvrdio je djed dječaku, i dodao: „Oni koji ne vole su najveći gubitnici.“

Mi trebamo zahvaliti svima koji nisu odustali od nas, koji su uporno kucali da postanemo ljudi. Oni su nam uvijek primjer vjere, ljubavi i života…

NIKADA NE IZGUBITI SRČANOST: pouzdanje u Boga kao najjače oružje nemoćnoga…

Srčanost zapravo raste kroz molitvu, srce se tako snaži i ohrabruje… I najnemoćniji postaje moćan kad ima to najjače oružje.

Jedan dječak, sitan za svoju dob, mislio je kako će sigurno pobrati dobre batine kad su ga u uličici presreli dječaci poznati po svom divljaštvu. Ipak odlučio je kako će „skupo prodati svoju kožu“ tako što će se boriti. Stisnuo je šake i povikao: „Dođite kukavice, pokazat ću vam!“ Primijetio je na njihovim licima najprije izraz iznenađenja, a onda i straha, i odjednom dali su se u bijeg. Dječak je pogledao u svoje stisnute malene šake i pitao se kako je to moguće, a onda se okrenuo i iza sebe ugledao svog snažnog prijatelja…

… nemoćni se snagom opasuju (1 Sam 2, 4b).

Snaga dolazi od toga tko stoji iza tebe, tko ti čuva leđa i tko je s tobom kad je tvoja svijest o vlastitoj nemoći potpuna a vjera i pouzdanje u onoga Jakoga iza tebe isto toliko sigurna…

Pobjeda nije u onome što ti oči vide nego u onome prema kome ruke pružaš…

U današnjem prvom čitanju Mojsije usred bitke ne drži mač protiv neprijatelja, jer on zna da to neće biti dovoljno…

Koliko smo samo puta doživjeli poraz kad smo mislili da smo dovoljno moćni, a slavimo tolike pobjede iz prilika koje su izgledale kao poraz. Zato je čovjeku kad ostane bez ičega prilika za pobjedu bliže nego ikad.

Naše stanje vjere i odnosa s Bogom mora biti kao stanje udovice iz današnjeg evanđelja… Ona nema ničega i nikoga na ovom svijetu tko bi je zastupao, i nailazila je na zatvorena vrata. To je logika ovoga svijeta koji odbacuje i gazi slabije, i vrlo im lako oduzima svaku šansu…

Nedavno sam razgovarao s jednom mladom ženom koja je tražila također od jednog suca šansu, ali on ju je brzo otpravio s riječima kako ona nema nikakve šanse. Međutim, kad sam čuo o čemu je riječ vidio sam da je u pitanju sličan slučaj za kojeg sam znao da ga je isti riješio pozitivno.

Tada sam je podsjetio na udovicu iz današnjeg evanđelja i rekao joj: „Dolazi mu svaki dan pred vrata i Bog će ti pomoći“. Nakon par mjeseci dolazi mi sva sretna i kaže kako joj je na kraju rekao: „Više si mi dodijala. Daj mi svoje dokumente da to riješimo.“

REVOLUCIJA NEMORALA I SIROMAŠNA UDOVICA…

SVIJET PRED RASPADOM…

Je li svijet u kojem živimo došao pred svojevrsni raspad zbog dominacije nepravednih (podmićenih) sudaca i mnoštva tužitelja koji se najviše obrušavaju na one koji ne dolaze s vrhova piramide?! Čini se kako im je jedina smetnja, ali i nada svemu normalnome, još uvijek prisutni glas siromašne udovice…

Svjedočimo naime kako se posvuda oko nas događa svojevrsna revolucija nemorala s ubrzanim procesima promjena svega nam poznatog i normalnog, a koju provode nepravedni suci… Još im samo smeta udovica koja uporno kuca i podsjeća ih na temeljne vrijednosti koje treba obraniti.

Iza spomenute revolucije nemorala krije se zapravo propaganda kojoj je cilj mijenjati ono u čemu je svaki katolik poučen, ali i što je ugrađeno u savjesti svakog čovjeka, i zapravo pritisak tužitelja (đavla) na udovicu (Crkvu).

“Ta ideja da treba iskorijeniti katolički nauk, znamo dobro o čemu je riječ. Smeta im katoličko učenje o obitelji, seksualnosti, braku i posebice o abortusu. Katolici će, nadam se, reagirati na ovo. Ovo je napad na njihovu vjeru”, rekao je Bill Bennet, nekadašnji državni tajnik za obrazovanje u administraciji predsjednika Ronalda Reagana, i sam katolik.

A nekadašnja kandidatkinja za američkog predsjednika svojedobno je izjavila kako sva religijska uvjerenja koja su protiv abortusa moraju biti promijenjena. O čemu je tu riječ, čiji je to nervozni glas (režanje)?

Događa se dakle posljednji orkestrirani napad na temeljnu strukturu čovjeka koja ga još drži u odnosu prema Bogu…

Zato udovica nikako ne smije prestati sa svojim pozivima nepravednim sucima, niti podleći pritisku tužitelja i njegovih suradnika (ubačenima unutar), jer bi rezultat vjere o drugom Isusovu dolasku (koji ne kasni) mogao biti zaista katastrofalan, a broj vjernih i spašenih onda zaista malen (vidi Lk 18, 8).

TUŽITELJI I SUCI SA SMRTNIM PRESUDAMA…

Broj ubojica nerođenog života je porastao, a broj onih koji ga agresivno podržavaju još više (onaj koji podržava ubojstvo i sam je ubojica).

I zanimljivo, smeta im (i to jako) udovica koja (pred bolnicom) moli da netko konačno obrani ugroženi život. Ona je tolika smetnja s krunicom u ruci da su se neki jahači smrti (tužitelji preko medija) toliko okomili na nju, zapjenjeni od bijesa, pa skoro da zazivaju linč nad udovicom…

Revolucije svijeta uvijek su dovodile do moralne degradacije, gubitka vjere i ljudskosti u pojedinim državama, a ova najnovija kao da vodi potpunom (globalnom) moralnom slomu, jer je i histerija protiv udovice poprimila globalne razmjere.

Naravno, u udovici prepoznajemo Crkvu u njenoj osamljenoj globalnoj zadaći zauzimanja za istinu, i beskompromisnog naviještanja Božje istine i primljenog nauka. I svaki iskreni vjernik u toj zadaći je kao udovica, jer će za svoju vjernost biti i tužen i ismijavan, i često neće nalaziti podrške moćnih sudaca…

Sveti Pavao, u današnjem drugom čitanju (2 Tim 3, 14 – 4, 2) potiče Timoteja, i svakog od nas – Predragi! Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao… Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve… Propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno …

USTRAJNOST VJERE U KONAČNICI…

Povezanost upornosti udovice da bude obranjena od tužitelja i ustrajnosti vjere u konačnici…

Koliki će ostati vjerni na kraju kad se pojavi Gospodin?, to je pitanje koje nam se postavlja na kraju ove evanđeoske slike…

„Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno…“

Nije lako propovijedati u vremenu kad se nameće sve protivno onome čemu smo poučeni, i kad se nameće zaborav na onoga od koga smo poučeni, te izvrtanje i razvodnjavanje…

A na kraju će se zbrajati rezultati upornog kucanja i uspoređivati s brojem odustajanja…

STANJE SIROMAŠNE UDOVICE naspram moćnog nepravednog suca je stanje i osjećaj vjere i vjernika u svijetu pred onima koji se oslanjaju na moć a ne haju za Boga…

Kojoj će se liniji prikloniti toliki kojima je dojadilo kucati pa su im se počele pričinjavati zanimljive vijesti s druge strane koja je odbacila svaku vezu s Bogom…

A ZAŠTO JE POTREBNO SVAGDA MOLITI? — Postaje jasno iz zaključne Isusove: „… hoću li naći vjere.“

Treba ustrajati unatoč svekolikoj nepravdi koju zbog toga podnosili, jer „na kraju se zbrajaju kruške i jabuke“… Na kraju će se vidjeti tko je vjeran,  a tko je otpao od vjere…

Poveznica s upornom udovicom i zdravom vjerom postaje nam jasna: jer je ona iskusila u sebi otajstvo trpljenja pa joj je stvarni Krist blizak, i zato sakrament temelj…

Ustrajna udovica, odnosno vjernik u svijetu, razotkriva stanje svijeta i njegove laži, odnosno privid slobode izbora kojom se drugome oduzima pravo na život… Tako ropstvo postaje potpuno a rod i spol izgubljen, dok oni koji navodno mogu izabrati ne znaju više što su ni tko su…

Jedno je sigurno, a to je kako kucanje udovice na savjest svijeta uporna ne bi li se toliki pomahnitali suci svijeta probudili prije nego im bude kasno… A Bog će sigurno ustati da obrani svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu (vidi Lk 18, 7).

Petar Galić, OP

XXVIII. nedjelja kroz godinu – C

XXVIII. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 11 Listopad 2019

2019 10 12 28 ned


Vjerujem Bogu ili vjerujem kad mi nešto treba… Bogu pripadaju zahvalna srca… Samo u jednom času, ako želim, mogu postati Božji prijatelj … – veli sveti Augustin. Pravi odnos započinje zahvaljivanjem…



To je tako jednostavno, samo trebam se prethodno odreći onog svoga što mi komplicira život, a to je najčešće tvrdoglavost u gluposti i bolest nezahvalnosti.

Današnja Božja riječ želi nas susresti s nekoliko posebno naglašenih tema koje se tiču svih nas: grijeh, teška bolest, nezahvalnost, vjera, poslušnost u vjeri, ozdravljenje, zahvalnost, pomirenje, spasenje.

BOLEST I GRIJEH… Svaka bolest je prilika povratka Bogu, jer samo čovjek koji se vrati Bogu je zaista zdrav čovjek…

Liječnik je jednom pacijentu koji se žalio na neku muklu bol kojoj je bilo teško naći uzrok rekao – Predlažem da čekamo dok se simptomi ne pokažu puno jasnije, pa da možemo odrediti uzrok i primijeniti pravu terapiju.  

Mislim da je tu pogodio bit o onome na što trebamo obratiti pažnju. Svaka bolest ima svoje simptome, ali ima i svoj uzrok.

Naaman, gubavac iz današnjeg prvog čitanja iz Druge knjige o Kraljevima, jednog je dana otkrio da nešto nije u redu s njim. Primijetio je na svojoj koži promjene koje su postajale jako neugodne. Kasnije, kako su simptomi postajali sve izraženiji došao je do šokantnog zaključka da je riječ o gubi a on da je postao gubavac.

A posljedice takve bolesti nisu bile teške samo zbog strahote truljenja i raspadanja tkiva na još živoj osobi, nego još teže je padao život u izoliranosti od obitelji i prijatelja, a na kraju i od cijele zajednice. Dakle, svaka ljudska toplina i blizina ljudskosti mogli su biti zaboravljeni…

… Nije onda ni čudo da je guba postala sinonim za teški grijeh, koji na duhovnoj razini ima iste posljedice kao ta grozna bolest, jer nas izolira od Krista i zajednice, a završava u duhovnoj smrti.

To je zacijelo bio bolan dan za Naamana, kao i za onih deset ljudi iz evanđelja, kad je svaki od njih morao prvi put priznati: Ja sam gubavac, baš kao što je uvijek bolan trenutak za muškarca ili ženu kad su prisiljeni priznati: Ja sam grešnik.

Teško je priznati, jer se treba i poniziti, ali to je najčešće jedini način koji prethodi putu ozdravljenja. To je također put potreban za ispravnu vjeru. Za zdravu vjeru također je potreban put njenog pročišćenja od svega onoga što vjera nije i što ne vodi Bogu, iako se izvanjski može vjerski doimati.

Ispravna, zdrava vjera kuša se kroz poslušnost i zahvalnost, a sama poslušnost u takvoj vjeri često ide do poniženja.

POSLUŠNOST VJERE. U vjeri je potrebno ne samo pouzdanje u onoga u koga vjerujem, nego također potrebna je vjera poslušnosti. Sjetimo se kako je Petar rekao Isusu: „Cijelu noć smo se mučili i ništa nismo ulovili, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu:“

Naaman je vjerovao da je Elizej Božji prorok, ali trebalo je poslušati ono što mu je prorok poručio, iako to za njega zvučalo apsurdno i ponižavajuće… Čak je spočetka mislio da se prorok s njime ruga… Trebao je dakle poslušati u vjeri i učiniti ono što mu je rečeno.

Ali poslušati u vjeri značilo bi ne samo učiniti ono što Božji prorok traži (a što je znak da si povjerovao), nego također potpuno promijeniti svoj život nakon toga…

Naaman nakon ozdravljenja donosi odluku da se neće više klanjati drugim bogovima, nego samo Gospodinu Bogu kojemu služi prorok Elizej.

KAKO MI TO ZAISTA VJERUJEMO? Mi moramo znati da Bog od nas u vjeri nešto i traži kako bi se vidjelo kako mi vjerujemo…

Zdrava vjera nosi u sebi zahvalnost. Naaman je pronašao u svom ozdravljenju nešto puno više od samog fizičkog ozdravljenja. On je naime pronašao pravog Boga i novi život. To u njemu budi potrebu da pokaže svoju zahvalnost…

I Samarijanac iz današnjeg evanđelja je potaknut sličnom zahvalnošću, a koliko je bilo njegovo oduševljenje kad je ozdravio i koliko je on svjestan čiji je to dar vidi se po tome što on ima potrebu slaviti Boga.

On slavi Boga na sav glas i dolazi Isusu, baca mu se ničice pred noge i zahvaljuje mu. TAKO ispovijeda vjeru u njega i nama otkriva i tko je to Isus… On predstavlja deset posto onih koji su zahvalni jer su izliječeni od svoje gube, a zanimljivo je povući paralelu kako je otprilike isti postotak katolika koji redovito dolaze na nedjeljnu svetu misu zahvaliti.

Iako je Isus ozdravio desetoricu gubavaca, samo se jedan vratio zahvaliti se i slaviti Boga. Iako je Isus umro za spas svih ljudi velika većina uopće za to ne mari.

VJERA KOJA SPAŠAVA i VJERA KAD MI NEŠTO TREBA…

Nezahvalnost je korupcija vjere i ljudskosti…

Postoje mnogi koji tvrde da vjeruju, ali to shvaćaju na način samo kad njima nešto treba… I ovih deset gubavaca je došlo Isusu s nekom vjerom, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da su došli pritisnuti teškom bolešću…

Zar to većina ljudi ne čini? Svi oni dođu, zavape Bogu, kad ih pritisne bolest ili neka druga nevolja, ali mali postotak ih je spreman ostati i zahvaljivati, te  mijenjati život.

Dionici spasenja postaju samo oni koji znaju doći i zahvaljivati Bogu od kojega su sve primili…

U svemu što čini Bog nam otkriva svoju dobrotu…

Osjećaj zahvalnosti prema onima koji su nam učinili dobro u životu spada među temeljne značajke ljudskosti. Taj osjećaj ne čini tu osobu samo boljom i ljudskijom nego je potiče da i sama čini dobro drugima…

Šestero braće i sestara sastali se kako bi stvorili plan skrbi o svom već ostarjelom i bolesnom ocu. Međutim, nikako se nisu uspijevali dogovoriti i sve je već prerastalo u viku i međusobne optužbe o tome koliko bi tko trebao dati i koliko bi tko dana ili mjeseci trebao uzeti kod sebe oca.

Dok su se oni tako svađali i prepirali primijete kako se njihov stari otac, koji je sjedio sa strane njih i sve to slušao, nezaustavljivo počeo smijati. Začuđeni takvom njegovom reakcijom upitaju ga zašto se smije i što je to tako smiješno, dok oni razgovaraju o tako ozbiljnoj temi u vezi njega.

Draga moja djeco – odgovori im otac – smiješno mi je jer smo vaša pokojna majka i ja sami i bez škole podigli i školovali vas šestero, a znate da su s nama bili vaša baka i djed, odnosno moji roditelji.

I nikada nije bilo govora, a kamoli rasprave na temu tko bi trebao o vama ili njima brinuti. A vas se sada šest ne može dogovoriti oko mene jednoga. … Na te očeve riječi njih šestero posramljeno oboriše glave. Shvatili su koliko je otac u pravu, i koliko su se izgubili…

Nezahvalnost je, za razliku od zahvalnosti, degradacija ljudskosti, i moglo bi se reći ona je bliska družica oholosti, i ako je ona zahvatila srce onda su tu mogući najcrnji scenariji…

Nezahvalnost je potpuna suprotnost svemu onome što čovjeka čini čovjekom. Ona uništava zdravu ljubav, poštovanje, dobrohotnost, dobronamjernost, nesebičnost, požrtvovnost…

Znakovi zahvalnosti, odnosno nezahvalnosti započinju iz odnosa prema Bogu, zatim iz odnosa prema bližnjemu. Zapovijed ljubavi je zapravo na neki način govor o zahvalnosti.

Petar Galić, OP

XXVII. nedjelja kroz godinu – C

XXVII. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 05 Listopad 2019

2019 10 06 Isus govori o zrnu gorušičinu

Iz Starog zavjeta čuli smo proroka Habakuka koji nam govori o odlikama života pravednika: pravednik je naime čovjek koji živi od vjere.

U tom smjeru čuli smo u današnjem evanđelju Gospodina koji nas poučava kako je u vjeri sve moguće. Oba nam čitanja govore dakle o povezanosti između vjere i djelovanja i kako je preduvjet svakom uspjehu u poslanju to kakva nam je vjera…

Isusovi učenici to su naslućivali kad su ga molili: »Umnoži nam vjeru!« (Lk 17, 5)

Bog želi da njegova poruka bude dostupna svima (po tvojoj vjeri) da je svi upoznaju.

ZNAŠ LI KOLIKO TI MOŽEŠ TOME DOPRINIJETI?

Zašto pored putova postavljaju one velike reklamne panoe?

Zato što nas oni upoznaju s novim proizvodima. Kako bismo mi znali za mnoge od tih proizvoda bez tih reklama? Proizvodi koji su najprisutniji u reklamama postaju najprisutniji u našim glavama, i onda ih masovno kupujemo.

Tako, proizvođači i trgovci su svjesni važnosti reklama, svjesni važnosti svjedočenja svojih proizvoda da bi im prodaja bila uspješna… Oni koji to zanemare vrlo brzo budu zaboravljeni, potisnuti, te propadaju.

Eto uzmimo primjerice, kada ste zadnji put vidjeli reklamu s proizvodima Dalmacija vina, kad ste vidjeli reklamu „Pipija“…? Umjesto reklame proizvoda moglo se čuti samo vijesti o gašenju proizvodnih pogona…

Slično se događa mnogim kršćanima danas za koje se uopće ne može znati niti da su kršteni, zbog načina kako žive. Oni kao takvi uopće nisu privlačni…

Krist nam je ostavio najbolji proizvodni program spasenja duša, najbolje proizvode neprolazne vrijednosti, dao nam je na raspolaganje najjaču snagu i vlast i rekao nam proizvodite i širite proizvode spasenja (koje sam vam na križu zagarantirao), reklamirajte ih na ulicama i trgovima, u obiteljima, među prijateljima.

Međutim, što su mnogi kršćani umjesto toga napravili: prestali su s proizvodnjom, kukaju kako nemaju posla, kako ih nitko ne razumije, prestali su s reklamiranjem, sa svjedočenjem svoje vjere. Za njihove proizvode zato mnogi više ne znaju…

Takvo stanje zato na veliko koriste falsifikatori vjere, koriste pasivnost i mrtvilo mnogih katolika pa ljudima prodaju mućke i rogove u vreći, pod dobrom reklamom i garancijom.

Danas je mnogo odsutnih i izgubljenih ljudi, mnogo onih koji su ušli u krivovjerja, a velika je odgovornost na nama koji kažemo da vjerujemo a sakrili smo se u mišju rupu…

A pravednik će od vjere živjeti – čuli smo proroka Habakuka. Mi od vjere živimo, međutim ako ne svjedočimo vjeru živimo li, ili je od nas ostao samo celofan, samo vanjska ljuštura. Pravednicima Božjim, koje spominje prorok, moći ćemo se zvati samo ako živimo svoju vjeru.

Umnoži nam vjeru Gospodine – molili su Gospodina…

Krajnje je vrijeme da angažiramo svoju vjeru, krajnje je vrijeme za svjedočanstvo svojim životom, krajnje je vrijeme da budemo prepoznatljivi kao oni koji su primili prave proizvode i koji žele da ih i drugi upoznaju… Kršteni smo, krizmani smo, primamo tijelo Kristovo.

Zašto? Zar zato da budemo kao ugašen panj. Ne, nego zato da budemo vatra pored puta na kojoj će se svi ozebli moći ugrijati, i u čija će srca ući Božja ljubav po našem svjedočenju.

Bog želi da njegova poruka bude dostupna svakom čovjeku…, želi da mi budemo svjetionici u mraku svijeta… On zato želi da ti od danas preuzmeš svoju zadaću i da budeš reklama pored puta, da pokreneš proizvodnju koja će donijeti blagoslov i tebi i mnogima koji će primiti Božje proizvode…

Na Božjoj reklamnoj poruci piše:

NAJBOLJI PROIZVODI NEPROLAZNE KVALITETE, HRANA ZA ŽIVOT VJEČNI, OKUS NOVOG ŽIVOTA, NOVOG RAĐANJA ODOZGOR… AKO HOĆETE ZDRAVO ŽIVJETI, DOĐITE I KUŠAJTE, DOĐITE I VIDITE…

OVO SU PROIZVODI KOJI IMAJU GARANCIJU OD SAMOG ISUSA KRISTA I NJEGOVE SVETE MAJKE… NEMA U NJIMA NIČEG UMJETNOG, BEZ PESTICIDA, BEZ UMJETNOG SLADILA, BEZ UMJETNIH BOJA, BEZ LAŽNIH OSMJEHA, BEZ LICEMJERJA…

OVDJE SU PROIZVODI KOJI OSLOBAĐAJU OD GRIJEHA I POSLJEDICA GRIJEHA… OVDJE SU PROIZVODI KOJE MOŽETE KUŠATI U SVAKO DOBA, VRATA NAŠEG SRCA SU VAM UVIJEK OTVORENA…

Petar Galić, OP