Isus Krist – Kralj čistih srca

Isus Krist – Kralj čistih srca

Objavljeno: 23 Studeni 2019

2019 11 24 Christ the King

Zaključujući liturgijsku godinu Crkva danas slavi svetkovinu Krista Kralja. U evanđelju nam se otkriva to otajstvo naše vjere kroz Isusovo raspeće, koje je kao takvo prepoznao uz njega raspeti desni razbojnik, te je zavapio: : “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”

Svi smo mi pozvani na tu poziciju (poziciju desnog razbojnika) i velika je milost za nas da se tu prepoznamo, jer će onda i nas (kao i tog razbojnika) prihvatiti Isusove riječi: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

ISUS KRIST – KRALJ ČISTIH SRCA…

Isus, kad je pozvao svoje učenike da ga nasljeduju, pozvao ih je na vjernost. Bez vjernosti nema nasljedovanja. Istinski nasljedovati možeš samo onoga tko je osvojio tvoje srce. A onaj tko je osvojio tvoje srce je tvoj vladar, tvoj pravi kralj.

ČISTO SRCE.

Kad smo primili sveto krštenje imali smo djetinje čisto srce. Prije toga smo se odrekli vladara svih nečistoća i strahota, tj.đavla, a potom smo izrekli vjernost novom Vladaru, Bogu Trojedinom, i pozvali ga da uspostavi u našem srcu svoje Kraljevstvo. Tada je u naše srce, očišćeno vodama njegovih zasluga, ušao Kralj čistih srca, Isus Krist.

To djetinje srce trebalo je (i treba) nastaviti njegovati u čistoći, jer nam je sam Gospodin rekao: „Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo Božje“.

U kraljevstvo Božje mogu dakle ući samo oni koji su sačuvali djetinje čisto srce, jer samo u takvom srcu boravi Isus Krist Kralj.

O svakom kršćaninu ovisi hoće li raditi na tome da mu srce ostane čisto kao djetinje, kao na dan krštenja, i živjeti onako kako Krist želi (njegov zakon slobode) ili će se povoditi za svojim željama i to proglasiti pravom izbora i znakom slobode (na kraju će tako prevariti samoga sebe).

ČIJI ZAKON SLIJEDIŠ?

Čiji zakon slijediš tome si prepustio vlast nad svojim srcem. U prispodobi o mnama čitamo kako je neki ugledni čovjek otputovao u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati, a njegovi su ga građani mrzili te su poslali za njim poslanstvo s porukom: „Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.” (Lk 19, 14)

Oni koji slijede zakone svijeta, odnosno zakone koje gode prizemnim (podzemnim) željama (trostruke požude), oni i danas uzvikuju protiv Krista: „Nećemo da ovaj vlada nam nama!“

Kad su nedavno u glavnom gradu Čilea bili prosvjedi, navodno zbog poskupljenja karte za podzemnu željeznicu, jedna velika grupa bijesnih prosvjednika upala je u prekrasnu katoličku crkvu, te su polomili i spaliti klupe i svete slike i kipove svetaca, Gospe i Isusa. Jedan od tih uništenih kipova bila je i Pietà.

Znamo da je Pietà (naziv dolazi iz talijanske izvedenice latinskog pietas: sućut, sažaljenje) ili Oplakivanje Krista u kršćanskoj ikonografiji prikaz Blažene Djevice Marije koja u krilu drži mrtvo Isusovo tijelo nakon skidanja s križa.

Kakvi su to prosvjednici i prosvjedi protiv poskupljenja karte za podzemnu željeznicu kojima smeta crkva i njene najveće svetinje?! Tko je organizator takvih prosvjeda? Ili su to prosvjedi protiv Krista: „Nećemo da ovaj vlada nad nama!“ Oni neće Krista, koji je na križu otvorio vrata kraljevstva nebeskoga, nego hoće podzemlje.

I Židovi su izvikivali Pilatu, kad ih je začuđen upitao „Zar kralja vašeg da razapnem?“, a oni su to odbili riječima „Ne, naš je kralj car-cezar.“ A kad ih je opet upitao: „A što da učinim sa vašim kraljem?“, vikali su na sav glas „Raspni, raspni ga!“ Tako su izabrali drugi put i drugog vladara za kralja.

Kao i rulja u Čileu, od prosvjeda protiv poskupljenja karte za podzemnu željeznicu okrenuli se protiv Krista (koji izbavlja od podzemlja) i tako su izabrali kartu za podzemlje.

Tko je dakle naš vladar, čije zakone slijedimo, za kojeg ćemo se vladara boriti? Srce neizmireno, srce ispunjeno bijesom uvijek je rušilačko i vodi u podzemlje. A koji slijede zakon Kristov, koji njega izabiru za svog vladara velik mir uživaju

Zato ćemo i mi danas uzviknuti s desnim razbojnikom: „Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!“ Isus nam je svojom Krvlju osigurao besplatnu kartu za Nebo.

Petar Galić, OP

33. nedjelja kroz godinu – C

33. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 16 Studeni 2019

2019 11 16 33 ned


Današnje evanđelje Isusova je pouka neposredno prije događaja koji će dovesti do njegove muke i raspeća.

Prvo čitanje: Mal 3, 19-20a
Dolazi dan Božje pravde koji će učiniti kraj svakoj zloći. Onima pak koji se Boga boje ta ista pravda bit će vječna nagrada…

Psalam: Ps 98, 5-6.7-8.9
Pripjev: Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.

Drugo čitanje: 2 Sol 3, 7-12
Pavao poziva zajednicu da slijede njegov primjer života koji će nasljedovati…

EVANĐELJE: Lk 21, 5-19
Isus je najavio razorenje Hrama u Jeruzalemu, ali i upozorio svoje učenike na progonstva i lukave zavodnike koji će se pojavljivati sa svojim lažnim predviđanjima posljednjih vremena i kako će se mnogi od njih predstavljati za Božje glasnike… Isus je jasno rekao: „Ne idite za njima!“

* Današnje evanđelje Isusova je pouka neposredno prije događaja koji će dovesti do njegove muke i raspeća. Njegova upozorenja i predviđanja se na prvi mah mogu činiti zloslutna, ali s ispravnim tumačenjem ona su zapravo poruka nade i u najtežim vremenima.

Tako i onima koji su prvi put čuli Lukino evanđelje to su bile riječi ohrabrenja, jer su se pojavile nekoliko godina nakon pada Jeruzalema. Naime, uništenje Hrama u Jeruzalemu od strane Rimljana bilo je 70-te godine, a Lukino evanđelje napisano je između 80-te i 90-te godine.

Tako Lukino evanđelje slušateljima tumači rušenje Jeruzalema tako da ga smješta u kontekst Božjeg plana spasenja. Ne treba dakle nasjesti katastrofičnosti najava lažnih proroka i lažnih Mesija, koji se redovito pojavljuju u takvim teškim vremenima želeći profitirati na ljudskom strahu.

Budući da ni prvi kršćani nisu bili imuni na podlijeganje strahu, te su promatrajući sve što se događa mogli pomisliti kako su to znakovi blizine Kristova dolaska, trebalo ih je Božjom riječju smiriti i pozvati na trezvenost.

U tom smislu im je bilo upućeno i ovo evanđelje koje im jasno tumači (tako i nama danas) kako će proteći još puno tih događaja prije drugog Isusova dolaska, a kako će se u konačnici spasiti samo oni koji se ne budu dali zavesti i koji sačuvaju vjernost. Dakle, bez obzira u kojem vremenu i kada će se Isus u konačnici pojaviti najvažnija će biti postojanost do kraja. Evanđelje je dakle u tom smislu apel svakom vjerniku…

Trebamo dakle vjerovati u nepromjenjivost Isusova nauka i ostati vjerni tom nauku u Crkvi koju je on utemeljio.

ZDRAVI NAUK KAO MJERILO KRISTOVIH, BOŽJIH…

Kako mogu najbolje i najsigurnije dočekati svoj kraj? – pitao je mladi monah staroga koji je bio na samrti. Živi onako kako sam ja čuo od sv.Antuna Opata pred njegovu smrt, a tad sam ja bio mlad kao ti sada. A kako to oče? – želio je dobro čuti mladi monah, pa se još bliže primakao, jer je starac sve tiše govorio.

Čuvaj ono što si primio od svetih, i živi po tome kao da ćeš sutra umrijeti i doći pred vječnog Suca – rekao mu je isprekidanim glasom ali odlučnim tonom stari monah.

Zdravom nauku Kristovu nemamo što dodati, niti smo ovlašteni da bismo mu što oduzeli… Naše je živjeti prema Riječi, prema onome kako je Petar rekao Isusu – Gospodine kamo da idemo, ti imaš riječ života vječnoga… Tendencija promjene onoga što je nepromjenjivo uzaludan je i zavodnički posao…

Pa ipak, dok se približavamo kraju liturgijske godine sve smo svjesniji tih tendencija oko nas, jer nas na to uvijek iznova upozorava Božja riječ. Razni zavodnici sa svojim zavodničkim namjerama i njihovim šefovima kao da se natječu tko će više zbunjivati ljude uokolo.

Isus nam u tom smislu govori o jednom konačnom kraju (dovršenju) svega, i o svim mogućim zbivanjima koji će tome prethoditi i koji će na to upućivati. Zato nas poziva na oprez pred svim zavodljivostima kojima će biti uzdrmana vjera mnogih…

Gospodin nam na kraju zapravo poručuje kako se za onaj Dan pripravljamo svojim životom u vjernosti svaki dan svog života.

Svi mi smo znatiželjni kad će se nešto važno dogoditi, no puno je važnije od toga biti spreman kad se to važno dogodi. I apostoli su bili znatiželjni kad su pitali Gospodina, pa ih je on u svom tumačenju događanja upravo na to uputio.

„Učitelju, a kad će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?“ A on će: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će, doista, doći u moje ime i govoriti: ′Ja sam′ i ′Vrijeme se približilo!′ Ne idite za njima…

Bit će dan suda i vrijeme suda, i Sudac svega, ali u vezi toga bit će i mnogih zavodnika, kako nas je upozorio Gospodin. Treba dakle biti mudar i budan u vezi tih događanja…

I sv.Ivan u svojim poslanicama upozorava o mnogim zavodnicima koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu, te takve jasno imenuje zavodnikom i Antikristom (vidi 2 Iv 7).

Nadalje kaže ozbiljnim tonom: „Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama i ne donosi toga nauka ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga.“ (2 Iv 9-10)

Mjerilo, dakle, je li netko od Boga upravo je nauk Isusa Krista, a taj nauk definiran je na saborima Crkve. Tko god dakle donosi neki drugi nauk mimo toga spada u zavodnike i priklonio se Antikristovu nauku.

Gospodin govori o slijedu događanja koji će prethoditi zbivanjima prije njegova drugog pojavka, a sva ta zbivanja ticat će se onih koji su vjerni Kristu, odnosno kako bi ih se poljuljalo u vjeri. Isus je jasno rekao: „Svi će vas zamrziti zbog Imena moga… Svojom ćete se postojanošću spasiti.“

U slijedu zbivanja, koje Gospodin navodi kao prethodnicu, jedni se tiču upravo religijskog područja gdje će se mnogi pojavljivati s iskrivljenim naukom, ili se predstavljajući da su Kristovi, ili da su Kristi…

Sve su to zavodnici, i u pitanju su dakle duhovni centri moći povezani s Antikristom koji uvijek djeluju sa zadaćom rastakanja Crkve. Povijest je donijela mnoštvo takvih s protivnim naucima, ili drugačijim naucima, ili i u najnovije s tendencijom mijenjanja nepromjenjivog nauka Kristova.

Drugi veliki slijed zbivanja, a često je prožet i neodvojiv od onog religijskog, jer je nerijetko paralelno usmjeren protiv vjernih Kristu, tiče se onoga što je Krist rekao da će narod ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Ovdje je riječ o ratovima, a naročito u tome naslućujemo govor o svjetskim ratovima.

Krist je također najavio kako ćemo čuti za ratove i pobune, za velike potrese po različitim mjestima. Nije li ovdje Gospodin najavio ta događanja u vrijeme medija kad će se brzo prenositi vijesti o zbivanjima po raznima mjestima.

Mi danas upravo zbog medija možemo čuti o zbivanjima, o ratovima, potresima i pošastima koja se događaju po raznima mjestima na kugli zemaljskoj.

Ipak, unatoč svemu tome Krist svoje vjerne poziva na postojanost i vjernost od kraja, te da se ne daju zavesti, jer nam je konačna pobjeda osigurana, a do tada nam je zadaća biti vjerni svjedoci Kristove istine i nauka u svijetu.

Pravi i zdravi vjernik živi svoju vjeru u svakodnevici svoje obitelji, svoje župske zajednice i djelima ljubavi, i nikada ne podliježe panici, ni senzacionalizmu, niti katastrofičnosti. Zdravi nauk Crkve i zdravi život vjere sačuvat će glave naše od svake propasti i svakog zavođenja.

DAN GOSPODINOV PRIPRAVLJAMO SVOJIM ŽIVOTOM U VJERNOSTI (SVAKI DAN).

Petar Galić, OP

32. nedjelja kroz godinu – C

32. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 08 Studeni 2019

2019 11 09 Lk20.27 39


U evanđelju Isus odgovara na provokativno pitanje saduceja o uskrsnuću mrtvih, jer saduceji su nijekali uskrsnuće. Isus je jasan kad u zaključku odgovora kaže: … nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta njemu svi žive.



SNAGA ISTINE KOJA VODI U ŽIVOT…


Prvo čitanje je iz Druge knjige o Makabejcima koja donosi o izvješće o strašnom vjerskom progonu kojemu su bili izloženi Židovi toga vremena. Knjiga je svjedočanstvo o herojskim krepostima koja su pokazivali pojedinci izloženi mučenjima.

Oni ne oklijevaju da se iz borbe za vremenitu pravdu prebace u borbu za vječnu slavu, za neprolazne, vječne vrijednosti. Suočeni s prijetnjom smrću oni pokazuju snažnu vjeru u život vječni i vjeru u uskrsnuće. Oni nam poručuju kako je vrednije čuvati istinu i Božji zakon nego li i vlastiti život.

Ima dakle neka istina koja je tako vrijedna da se isplati i ginuti za nju. I nama je ovdje istina na svakoj svetoj misi, ali mnogi se pokolebaju već na jednoj običnoj kiši…

NAŠ BOG JE BOG ŽIVIH I ŽELI DA S NJIME ŽIVIMO ZAUVIJEK…

Današnje evanđelje nam donosi događaj sa saducejima koji osporavaju Isusovo učenje. Zato pokušavaju Isusa uhvatiti u zamku trik pitanjem. Mnogima je i danas problem Isusovo učenje koje se naviješta kroz Crkvu.

Postoje i danas moderni saduceji koji pod krinkom svoga kršćanstva pokušavaju dovesti u sumnju nauk Crkve, te prokrijumčariti u nju neka svoja ideološka krivovjerja pod raznim trikovima bratstva, humanosti i ekologije.

Ti lukavci su uvijek negdje tu sa strane sa svojim trik pitanjima: „Zašto celibat…? Zašto ne ređenje žena?…“ i sl. Možemo samo reći da takva pitanja postavljaju oni koji, kao i saduceji, ne vjeruju u uskrsnuće, i njihov bog nije kršćanski Bog. Naime, njihov bog je bog mrtvih, a kršćanski Bog je Bog živih.

Isus nam to jasno ističe kad kaže da naš Bog “nije Bog mrtvih, nego Bog živih” (Lk 20, 38). Isusove riječi nam ovdje jasno potvrđuju našu vjeru koju ispovijedamo kad kažemo: „…vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni“.

ISUS NAS USMJERAVA NA NEBESKE STVARNOSTI…

Naše mjerilo u svemu što činimo je Isusovo učenje, a ono nas usmjerava na nebeske stvarnosti. Biti u Bogu za nas dakle znači imati drugačiju perspektivu u kojoj se i ovaj zemaljski život drugačije živi. Vjernik svojim životom treba pokazivati da je u svemu što čini orijentiran na Nebo.

Crkva u tom smislu drži disciplinu celibata za zaređene službenike kao vid svjedočenja onoga nebeskoga. Odnosno, upravo kao najava ostvarenja onoga što je Isus rekao: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju.

No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« (Lk 20, 34-36)

VJEČNI ŽIVOT JE NAŠE „PRIRODNO“ MJESTO…

Pitanje saduceja, koji su nijekali uskrsnuće, temeljilo se na primjeru sedmorice braće koji su umrli jedan za drugim, a imali su istu ženu. Čija će dakle biti ona žena o uskrsnuću?

Isus donosi objašnjenje kako naši zemaljski pogledi nemaju isto značenje na Nebu, pa tako niti brak. Naime, oni koji se nađu dostojni Neba, o uskrsnuću, bit će poput anđela, te ondje više nema ženidbe i udaje, jer su to zemaljski termini…

Vječnost, Nebo i biti sa svojim Stvoriteljem, to je zapravo ono naše „prirodno“ mjesto za koje smo stvoreni. Ovo gdje smo sada je zapravo na neki način ono što je za nas neprirodno, a osjećamo i u sebi samima kako naše srce trajno čezne za nečim većim.

NAŠA SREĆA NIJE U PROLAZNOM…

Težnja za zemaljskom ljubavlju ima svoja vremenita ograničenja i uvjetovanja. Sva naša nastojanja da se zadržimo ovamo prije ili poslije prekine nečija smrt.  Naše dakle rješenje, naša trajna sreća nije u prolaznom nego u neprolaznom. Tako nas uči Gospodin.

Trebamo tako živjeti kroz ovaj zemaljski život imajući pred sobom uvijek onaj za koji smo stvoreni, da bismo mogli stići na mjesto gdje jedna ljubav osvaja sve ostale i daje ispunjenje svačijem srcu za svu vječnost. To je ljubav Božja.

ISUS NIJE DOŠAO KAKO BI RIJEŠIO NAŠE ZEMALJSKE PROBLEME…

Neki progovaraju Bogu čim se nađu u nekim poteškoćama, pa će nerijetko reći: „Zašto si Bože meni ovo dao?“ i sl. Mi moramo najprije shvatiti da naš Bog nije mučitelj koji uživa u našoj nesreći.

Isus nije došao kako bi riješio probleme ovog svijeta ovdje i sada. On donosi ono što je iznad politike i stjecanja zemaljske sigurnosti. On nam zapravo donosi nesigurnost u ono zemaljsko, kako ne bismo zaboravili na nebesko. Sredstvo koje nam za to donosi je križ, kao jedini put do raja.

U SVAKOM SAKRAMENTU JE CILJ KOJI ZAVRŠAVA U NEBU…

Bog je brak podigao na razinu sakramenta kako bi pokazao njegovu važnost. Ali nije ni u samom braku naše konačno ispunjenje i odgovor na čovjekovu sreću, nego u onome na što nas taj sakrament upućuje.

Svako traženje konačne sreće u domeni vremenitog vodi nekoj vrsti idolatrije, a idolatrija uvijek vodi razočarenju i praznini. Zato su se mnogi brakovi raspali i ostavili tolike skršenima, jer nisu bili povezani Božjom perspektivom.  

Moramo se uvijek podsjećati na izvorno značenje i smisao sakramenata. Naime, svi sakramenti, pa tako i sakramenat braka, su znakovi i izvor milosti koji dolazi od drugdje: od milosti našeg Oca na Nebu. Nije dakle u sakramentima naša konačna sreća, nego u onome koji je u njima prisutan, a to je Isus Krist.  

ČIJI ĆEMO BITI O USKRSNUĆU?

„Čija će ona žena biti o uskrsnuću?“, pitali su oni saduceji Isusa. Odgovor njima i svima nama u svjetlu Isusove istine možemo staviti ovako: Čiji ćemo dakle biti ovisit će o tome čiji težimo sada biti…

Koji smo konačni cilj sebi postavili? Je li to vječno i neprolazno, biti zauvijek s Isusom?! Ili su to težnje saducejskog načina razmišljanja: novac, moć, položaj, politički utjecaj, putenost i razmišljanje u domeni tzv.gospodina savršenog.

Naše trenutne težnje i razmišljanja koja slijedimo govore o tome čiji smo zaista. A jedini pravi Gospodin Savršeni svakog istinskog kršćanina je Isus Krist, i samo oni koji se njega budu držali bit će sinovi Božji, sinovi vječnosti i sinovi uskrsnuća, i bit će savršeni.


Petar Galić, OP

XXXI. nedjelja kroz godinu – C

XXXI. nedjelja kroz godinu – C

Objavljeno: 02 Studeni 2019

2019 11 03 zakej

Što si spreman učiniti da bi Isus došao u tvoj dom? … da bi se dogodila restauracija u tvojoj kući… Bog traži od nas konkretna djela, i to je ono što se tiče poziva – Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze…


Očito je, nešto konkretno mi trebamo učiniti za dolazak Božji. Ima ih koji očekuju da Bog učini sve za njih, a oni sami su pasivni i bez ikakvih znakova promjene…
Ima takvih osoba koje godinama možete vidjeti u istom stanju žalosti, a mole se i čine razne pobožnosti.

O čemu je tu riječ? Riječ je o tome da se osoba navikla na svoje stanje, toliko da ne izlazi iz njega, toliko da mu je prilagodila i svoje pobožnosti. No, ako zaista želimo nešto drugačije, onda treba učiniti i konkretne korake i znakove te želje.

NAČINITI ISKORAK IZ ONOGA SVOGA, to je presudno za nešto novo!

Pitanje za to glasi: Što si spreman poduzeti da bi vidio Isusa? Pogledajmo što je učinio Zakej carinik: On zbog mnoštva i jer je bio niska stasa nije mogao vidjeti Isusa. Međutim on trči naprijed i penje se na smokvu.

On čini iskorak u svom životu, čini nešto novo u svom uobičajenom ponašanju. Imao je i on mnoštvo zapreka i problema, što se može iščitati i u riječima onih koji su mrmljali – Čovjeku se grešniku svratio.

PENJANJE NA SMOKVU DA BI VIDIO ISUSA bio je čin velike novosti…

Ispravna nakana, iskrena želja je ono što svladava sve zapreke… Neki ljudi su fiksirani na svoje probleme, okupirani su svojim neriješenim i zbrkanim osjećajima, frustrirani su određenim osobama.

Ovdje pak, jedan čovjek se uspijeva othrvati svemu tome i ima samo jednu želju: vidjeti Isusa, vidjeti Isusa… To je ono što postaje MISAO U NJEGOVU SRCU. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan. (Iv 6,  40)

Gdje to mi možemo vidjeti Sina i vjerovati u njega? Gdje i kako ga je vidio Zakej? I on ima zapreke, prepreke koje mu priječe jasno motrenje. Ali on čini nešto konkretno, poduzima korake prema jasnom gledanju, prema motrenju.

MISAO NA ISUSOV ŽIVOT oslobađa put za motrenje, za jasnoću gledanja… To je i razlog zašto Isus uza sve druge okupljene, a riječ je o mnoštvu, vidi baš Zakeja. Zakej je sve poduzeo da bi ga zaista vidio, a ne samo iz nekakve znatiželje što je očito bila riječ kod drugih…

 SVE PODUZETI VODI GLEDANJU. To pak dovodi do toga da i Isus onda mene ugleda, i svraća svu pozornost na mene. Uočimo da je Isus došao baš na mjesto gdje je bio Zakej. Razumiješ li svoju poziciju gdje si sada, jer Isus želi doći također na mjesto gdje si trenutno. Je li u tvom srcu onakvo raspoloženje za vidjeti da ga vidiš?

Bez obzira na svoje stanje … Zakej poduzima konkretne korake. Njegova želja dovodi ga do gledanja, a preduvjet ispravnom gledanju je povjerovati. Tada sami Gospodin dolazi k nama, i sam se poziva u naš život. Pa iako su oni koji su to rekli mrmljali, ipak istina je: Isus se svraća u život grešnika koji zaista želi raskinuti s grešnim životom, s grešnom prošlošću…

ISUS NIJE U ŽIVOTU ONIH KOJI SU SAMO IZVANJSKI S NJIME…

Da je riječ o nutarnjoj želji za gledanjem Isusa i za promjenom u životu vidi se i po radosti kojom Zakej reagira na Isusove riječi – Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.  On žurno siđe i primi ga sav radostan.

Osim toga, prije nego je mu je to rekao Isus je došao na mjesto gdje je on bio i pogledao gore prema njemu. Isus je zapravo došao u njegovu poziciju, u njegovo stanje. On se na neki način solidarizirao s njime, da bi mu pomogao ustrajati u onoj odluci koja se u njemu tako probudila…

Isusova podrška nam je jako važna i on će uvijek biti uz nas kad smo u sebi potaknuli ispravno, iskreno raspoloženje. Isus se svraća čovjeku grešniku koji ga zaista traži, koji ga zaista želi vidjeti, i to je proces tek početnog obraćenja na kojem ne smijemo stati.

Isusove riječi – Žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, govore nam koliko sami Gospodin želi iskoristiti onaj pozitivni trenutak u nama za naše spasenje. On ne želi da ostanemo tek na bljesku jedne ugode koju smo osjetili vidjevši Isusa. Nego on želi utvrditi nas u onome što smo vidjeli, spoznali, i to tako što nas poziva da taj čitav dan proboravimo s njime, odnosno da on učini našu kuću mjestom svoga boravka.

Tada ćemo i mi poput Zakeja biti ohrabreni, motivirani radošću Gospodinova boravka među nama, da učinimo konkretne korake u svom životu da bismo zaista postali Božji. Jer sve dok se to ne dogodi posljedice naših grešnih djela držat će nas pod prokletstvom, nas i našu kuću.

U nazočnosti Isusovoj Zakej je ohrabren i osnažen da učini ta konkretna djela bez kojih spasenje ne bi došlo ni njemu, ni njegovoj kući, bez obzira na to što se ono lijepo dogodilo u susretu toga dana. Problem za neke i jest u tome što oni ostanu na ovom prednjem djelu, prvim dojmovima, ali ne učine ništa na ovom presudnom drugom dijelu.

Đavao se boji naravno i jednog i drugog, ali ničega se tako ne boji kao ovog drugog pa će nas nastojati zadržati na ovom prvom. I ako uspije, onda će nam i sam ponuditi bljeskove kako bi nas zavarao da smo posebni.

Zato je nemali broj onih koji tu ostanu, na bljeskovima, a da nikada nisu proveli ovaj drugi dio, a tek s time nastupa spasenje našoj kući i tek u tom drugom dijelu dolazi do potpune uspostave vlasti Krista Raspetoga. Tada zapravo u potpunosti dolazi kraljevstvo Božje, i biva uništeno kraljevstvo đavla…

Pogledajmo što je učinio Zakej u ovom drugom dijelu, ohrabren Isusovim boravkom u svom domu toga dana… Naglašavam da ovo što se tiče drugog dijela nije moguće ni provesti ako prethodno nismo osigurali Isusov boravak s nama.

Ovu želju mnogi dobiju na duhovnim obnovama, i seminarima, ali valja nam uočiti da kod Zakeja sada nije samo želja nego i konkretna odluka koju javno obznanjuje pred Isusom i svima koji su tu bili.

On u svojoj odluci razotkriva i koji je uzrok prokletstva u njegovu životu i u njegovoj kući, i koji je razlog svemu neredu i nezadovoljstvu koje je osjećao i koje je ga je gazilo.

Krađa, lopovluk, prijevare, laži, tlačenje sirotinje, kamatarenja, nepoštene novčane transakcije, utaje, bludničenja, opijanja, a sa svime time praznovjerja, idolopoklonstva, vračanja… U svemu tome provlači se prokletstvo nepošteno stečenog novca.


Zato je za spasenje Zakeja i njegove kuće bilo presudno ono što je on učinio – Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko. (Lk 19, 8)

Zašto je ovdje naglasio vraćam četverostruko za učinjene prevare? Zato što prokletstva kao posljedice takvih grijeha posebno teško mogu osjećati četiri generacije…

Bez ovoga ničija kuća koja je time zagađena ne može iskusiti plodove spasenja. A znakovi da je spasenje ušlo u nečiju kuću su – ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Riječ je dakle o plodovima Duha Svetoga koje navodi sv. Pavao u Gal 5, 22.

Zakej je svjestan da djela učinjena protiv Božjeg zakon i pravde vape za osvetom pred licem Božjim, te da je ozdravljenje i spasenje potrebno s naše strane učiniti konkretna djela za žrtvu i zadovoljštinu, te konkretna djela raskida s đavlom (djela tijela)…

Tada Krst ostaje ne samo taj jedan dan u našem životu, nego time osiguravamo da on stalno bude u našem životu, a tada je onda spasenje došlo našoj kući. To je dakle onda ako je Isus postao naš život u svemu…

Petar Galić, OP