Zajedništvo dominikanske obitelji u molitvi

Zajedništvo dominikanske obitelji u molitvi

Objavljeno: 14 Siječanj 2020

2020 01 14 formes de prières de Saint Dominique

Draga braćo, sestre i svi članovi dominikanske obitelji,

s ciljem osnaživanja svijesti o pripadnosti istoj obitelj sv. oca Dominika te tješnjoj povezanosti različitih entiteta i sastavnica Reda, Opća skupština u gradu Biên Hòa u Vijetnamu (ACG 2019, br. 448) donijela je odluku da se svakodnevno sjećamo jedni drugih u molitvi.

U skladu s navedenim, Generalna kurija je napravila obrazac i raspored molitvi za svaki dan u godini. Zazivi se mogu dodati u Jutarnjoj ili Večernjoj molitvi prema rasporedu u prilogu.

Na jednoj stranici nalazi se raspored zaziva za neparne mjesece u godini (siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, rujan i studeni), dok se na drugoj stranici nalazi raspored za parne mjesece u godini (veljača, travanj, lipanj, kolovoz, listopad i prosinac), pri čemu redni brojevi označavaju datume dotičnoga mjeseca s dnevnom nakanom.

U skladu s našim Konstitucijama koje ističu da „Izričitom voljom sv. Dominika, svečano i zajedničko slavljenje liturgije treba smatrati jednom od glavnih služba našeg zvanja“ (KKN 57) vjerujem da ćemo ovo naše zajedništvo u molitvi učvrstiti u duhu našega zvanja.

Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku,

Fr. Slavko Slišković, OP

provincijal

LINK:

Obrazac i raspored molitvi za svaki dan u godini

Krštenje Gospodinovo – A

Krštenje Gospodinovo – A

Objavljeno: 10 Siječanj 2020

2020 01 10 baptism of christ 1483 1014x487

Danas Crkva slavi Blagdan krštenja Gospodinova čime smo ujedno došli do kraja Božićnog vremena. Ali nama nije do vrtnje u ciklusima nego do upoznavanja i življenja onoga što se dogodilo.

Što dakle ima u tom događaju za nas, za mene konkretno? S današnjim događajem promijenilo se nešto u vodama, ali što je najvažnije u tim vodama nešto se promijenilo u nama. Netko je ondje došao koga prije nije bilo, a s čijim dolaskom voda je postala voda života.

I nije dakle bitna voda ni Jordan kao rijeka, jer reče onaj starozavjetni Asirac kako su rijeke damaščanske puno bolje. Bitan je Onaj koji te vode posvećuje i tako skida gubu s naših duša, vraćajući nam ljepotu djeteta…

Krštenje Gospodinovo je teofanija, Božje očitovanje, jer se ovdje Bog objavio u tri osobe. Ali ovdje nam je Bog objavio i još puno toga s time, naime ono što postajemo.

Sam Ivan je već prije najavio bitnu razliku između njegova krštenja i krštenja Onoga koji dolazi za njim – Ja vas istina krstim vodom. Međutim, onaj koji za mnom dolazi … krstit će vas Duhom Svetim i ognjem…

Tako, kao što je propovijedanje Ivanovo bilo priprava dolasku Krista, tako je i krštenje Ivanovo bilo priprava onom krštenju koje započinje s Kristom. Ivan je svojim propovijedanjem potaknuo ljude na priznanje grijeha i pobudio u njima potrebu za čišćenjem, a Krist će biti taj koji je jedini sposoban odnijeti grijeh svijeta, i koji nas jedini može trajno očistiti…

Krist nije trebao krštenje Ivanovo, ali smo mi trebali njegov silazak u te vode, odnosno u naše stanje… Jer bez njega nismo mogli izaći iz svog stanja. Bez njega vode su nam već bile do grla došle…

Priznanje nemoći izrekao je i sam Ivan Krstitelj pred njim – Ti mene trebaš krstiti, a ne ja tebe. Ipak,  bilo mu je jasno iz Isusovih riječi da je to bio jedini put kojim se Božja pravednost može ispuniti. Naime, samo onaj koji je bez ikakve ljage i krivnje može dati snagu izbavljenja od krivnje.

Zato bi se moglo reći, već u trenutku kad ga Ivan krsti dogodila se i promjena biti dotadašnjeg krštenja… Možda nešto slično onome što se dogodilo sa starozavjetnom Pashom na Posljednjoj večeri… Isusova prisutnost u prolaznim stvarnostima mijenja te prolazne stvarnosti i daje im neprolaznu snagu…, samoga sebe…

Staro dakle uminu, a novo gle nasta – kako napisa sv. Pavao (vidi 2 Kor 5, 17-18)… Zato je Ivan Krstitelj i rekao – ja mu nisam dostojan odriješiti ni remenje na obući; i na drugom mjestu – On treba rasti a ja se umanjivati…

Pred njegovim nastupom i pojavkom stare slike se povlače a nova stvarnost nastupa, odnosno događa se ispunjenje slika pa one više nisu ni potrebne…

On je sada samoj vodi, svojim silaskom u nju, dao moć istinskog krštenja koje odnosi grijeh svijeta, jer tu je sada Jaganjac Božji kojega je ono prije pokazao Ivan… A upravo to potvrđuje i objava Trojedinog Boga koja se pritom događa.

U našem krštenju ponavlja se ta stvarnost, i na nama se otvaraju nebesa. Mi toga trenutka s Isusom stojimo u vodama Jordana, golub (Duh Sveti) se na nas spušta a glas Očev upućuje nam riječi – Ovo je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina.

Mi bismo zato trebali češće uroniti u te vode i jasnije upoznati što smo postali, koju smo to milinu djece Božje primili u Kristu. Ljubljeni sin, ljubljena kćer…, što to znači i koliko smo otvoreni Nebu koje se za nas otvorilo, zbog Sina, i primilo nas kao takve…?

Jedna djevojčica drugog razreda, koja nije bila krštena, a bila je okružena većinom djece koja su krštena počela je razmišljati o tome i raspitivati se kod djece o krštenju, što je to, pa je tako dobila razne odgovore: „Za krštenje ti ne treba ni sapun ni šampon“; „U krštenju te svećenik polijeva vodom ali te ne pere voda“; „Krštenje je najbolje kupanje“; „U krštenju te Bog umiva i postaješ dijete Božje“; „Isus te u vodi umiva i ti si poslije toga drugačiji“ …

Čuvši sve te odgovore djevojčica je bila zadivljena, a kad je došla kući rekla je mami: „Mama jer me ti nisi dala krstiti, sad se ja sama želim ići krstiti.“

Iznenađena mama je pogleda pa promuca: „Ali ja ne znam ništa o tome, a ti dušo još manje…“

„A ne, ja znam.“, ponosno će djevojčica, te je nadodala: „Sve što mi treba za početak je Isus i voda…, za krštenje ne treba biti bogat, dovoljna je vjera… S Isusom vode se mijenjaju, pa se i mi mijenjamo.“

Majka je ostala bez riječi… Nikad nije čula bolje objašnjenje. Uskoro je i ona zatražila krštenje sa svojom kćerkicom.

Petar Galić, OP

Druga nedjelja po Božiću

Druga nedjelja po Božiću

Objavljeno: 04 Siječanj 2020

2020 01 04 Nativity



„K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“ Naša ljubav i moć djece Božje mjeri se kroz primanje Boga…

Židovi nisu primili Boga ne zato što bi oni namjerno odbacili Boga, ta bili su oni jako religiozni, nego zato što ga nisu prepoznali… I jer ga nisu prepoznali nisu ga ni primili.

Ali zašto im se dogodilo: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“? Ako nekoga ne primamo, ili odbijamo, to znači kako ga ne volimo. Zar ne?! Jer teško da će prava ljubav odbiti ljubljenoga, ako poskakuje od radosti već na sami glas…

PRAVA LJUBAV PREPOZNAJE I PRIMA…

Očito je kako su falili nešto u dimenziji ljubavi, jer prava ljubav daje prepoznavanje. Mladić i djevojka se prepoznaju srcima a možda su se prvi put vidjeli.

Dogodi se toliko puta da netko napusti svećenički poziv uz opravdanje kako više ništa ne osjeća, ili da muž napusti ženu s istim opravdanjem: „Ništa više prema njoj ne osjećam“. Njima se dogodilo slično kao Isusovim sunarodnjacima: Nisu više prepoznavali svoga, pa ga nisu primili…

A Bog sigurno nije uzmanjkao u davanju pravih osjećaja, ali se na drugoj strani našao drugi izlog za gledanje, a s njime i izgovor. A takav izgovor je poput svirale bez rupica.

Zašto pak Židovi nisu prepoznali svoga Boga koji im je došao pred vrata, postaje jasno? Nije li i to govor o srcu koje ljubi ili ne ljubi… A ljubav se mjeri kroz primanje Boga, odnosno kroz sposobnost prepoznati ga.

A oni, zatvoreni u religioznu krutost, zaboravili su na izgled Božji. To je išlo tako daleko da su u ime Božje na kraju „ubili samoga Boga“. Ali zar smo mi moderni puno napredovali? I danas mnogi u ime Božje, ili u ime „pravde“, ili u ime „prava žene na izbor“ „ubijaju Boga“ koji je došao u tolikim nedužnima.

Kakav je zaista bio izgled Božji kad ga njegovi nisu primili? Pa zar nije izgledao kao svatko od nas… I zar nije baš u tome problem prihvaćanja Boga?!  Jesu li se Židovi bojali sami sebe kad nisu mogli prihvatiti takvoga Boga?! Ne događa li se slično i muslimanima kad ne prihvaćaju Krista…

Svima su im slični argumenti. Ne događa li se slično tolikim kršćanima koji odbacuju svoje kršćansko dostojanstvo da bi mogli prigrliti razne primamljive ponude i živjeti po svojim nagnućima.

A kako bismo drugačije mogli nazvati one koji se nazivaju ateistima nego „oni koji odbijaju primiti Boga koji im je došao“. Nije li zapravo većina borbenih ateista proistekla upravo iz nekada kršćanskih sredina. Događa se i na njima: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“

Očito im je svima “ljubav” negdje drugdje položena pa im se i slika „Boga“ promijenila. Čini se da je svim njima lakše živjeti s Bogom koji je jako daleko nego s Bogom koji je tako blizu. Naime, kad je Bog daleko ja mogu svašta u ime Božje… Ali kad je Bog tako blizu stvari se mijenjaju, vlastita laž me brzo sustiže…

Da, toliki ga ne primaju jer se boje lica Boga koji ljubi iz neposredne blizine… A to je lice koje nas suočava s nama samima, sa stanjem našeg srca koje je zakazalo.

Toliko puta on je došao pred vrata k svojima, nama, a mi ga nismo primili. Zato je moć djece Božje u mnogima ugašena, iako su navodno mnogi kršćani. Htjeli bi imati i moć svijeta i moć djece Božje, a to ne ide jer moć svijeta zatvara vrata Kristu.

Krist ipak ne odustaje, on računa na one koji će ga primiti, jer za njih je priredio nešto silno. „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Moć djece Božje je takva da njihovo srce postaje sposobno za velika Božja djela. Moć djece Božje dobiva se primanjem Boga koji se utjelovio.

Petar Galić, OP

Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa

Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa

Objavljeno: 28 Prosinac 2019

2019 12 28 fruits and flowers munir alawi

Bog je otpočetka stvorio ne samo muško i žensko nego je također ustanovio obitelj. Zato je čovjek bez obitelji nepotpun, razlomljen…

Većina nesreća u čovjekovu srcu dolazi iz nesređenih obiteljskih odnosa, odnosno iz odnosa u kojima se nije držalo do Božje volje, do Boga Stvoritelja…

Je li dakle moguća obnova obitelji po Božjoj mjeri? Ne samo da je moguća, nego je i hitno potrebna.

Nema zato izvlačenja „što ja tu mogu“, jer svatko može nešto, i to u svom malom i skučenom srcu svako može načiniti malo prostora za jedan htjeti, za jedan „Hoću!“ a ostalo će učiniti Bog, baš u onom nama nemogućem…

Bog je dakle stvorio čovjeka kao obitelj, jer je i samo Božje srce obiteljsko. Zato se Božji Sin odlučio i roditi u jednoj ljudskoj obitelji da nam otvori oči za mjesto naše obnove, našega preporoda.

Što mislite da su vidjeli Mudraci i pastiri koji su se došli pokloniti? Vidjeli su ne samo malog Boga u jaslicama, nego su također vidjeli oca, majku i dijete u tim jaslicama. Ta slika jedne obitelji stavila je pred njih sliku Boga, objavu Boga. Otac, majka i dijete govor su o Božjem Trojstvu, o Božjoj volji i naumu. To je ono što je osvijetlilo srca onih koji su se došli pokloniti.

Bog ne samo da se utjelovio i rodio u jednoj ljudskoj obitelji, nego je započeo obnovu onoga što je bilo narušeno grijehom u prvoj obitelji, a to su obiteljski odnosi, obiteljski sklad, poštovanje, mir, dostojanstvo i ljubav…

Naše preobraženje i obnova započinje motreći i sljedeći Božji plan i program. Budimo i mi dakle poslušni onom poticaju koji su slijedili pastiri i Mudraci! Isus iz jaslica i nas poziva da dođemo ne samo vidjeti, nego da se priključimo Božjoj obitelji i Božjem obiteljskom srcu.

Nitko dakle više ne može reći kako nema mjesta za njega, jer je Božji poziv upućen svakom čovjeku… Svi naši neriješeni obiteljski odnosi rješavaju se iz stava poklonstva pred ovim otajstvenim mjestom (ovdje je rješenje za svaku našu prazninu)…

Neka se nitko ne odmakne prije nego li se toliko primakao da je u sebi osjetio preobraženje ovim prizorom, i da je doživio svoje mjesto u jaslicama (PORED MALOG ISUSA)… To je trenutak radosti priključenja Božjoj obitelji!

To neka bude naš početak Nove godine! Jer nove godine nema bez obnove obitelji, bez obnove obiteljskog života, bez obnove obiteljskih odnosa.

Novi odnosi započinju i mogu se graditi jednim velikim praštanjem i izmirenjem, jednim velikim zagrljajem, pa i suzama olakšanja, jednom velikom novom šansom sa svakim novim danom.

Tada će Nova godina biti zaista Nova…

U tom smislu: SRETNA VAM I BLAGOSLOVLJENA NOVA GODINA GOSPODNJA!

Petar Galić, OP