Klapa “Sveti Dujam” EFST – Ave Maria (Branimir Vukorepa)

Hvaljen Isus i Marija! 🙂

S radošću vam predstavljamo video-spot za pjesmu Ave Maria!

~ ~ ~
Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum.
Benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui Jesus.
Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus,
nunc et in hora mortis nostrae.
Amen.
~ ~ ~
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike,
sada i na času smrti naše.
Amen.

Pjevači: Bruno Mrgan, Nikola Polić, Jerko Livačić, Ivan Biuk i Branimir Vukorepa

Snimatelji: Mirna Vukorepa i Branimir Vukorepa

Klapa Sveti Dujam EFST – (Iv 11, 25-26) – “Ja sam Uskrsnuće i Život”

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Hvaljen Isus i Marija!
Pjesma je uglazbljeni biblijski tekst iz Evanđelja po Ivanu, kada je Isus rekao uplakanoj Marti: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.”

Isus je život
Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus:
»Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?«

Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

(Iv 11, 17-27)

Pjesmu je uglazbio don Šime Marović,
a ovo je izvedba klape “Sveti Dujam” EFST.
(Ekonomskog fakulteta u Splitu)
Pjevači: Nikola Polić, Branimir Vukorepa, Jerko Livačić i Bruno Mrgan.

Svet (Svečana Misa)

Svet (Svečana Misa)

Ovaj – veličanstveni dio svete Mise – događaj počinje svećenikovim pozivom: “Gospodin s vama”. Odgovaramo: “I s duhom tvojim”. “Gore srca”. “Imamo kod Gospodina”. Kažemo da su naša srca već kod Gospodina, a često su to prazne riječi jer naša su srca u grijehu ili smo rastreseni. Ali mi doista želimo uzdići srca Gospodinu. I zato: “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu”. Zahvaljivanje Bogu je jedina mogućnost da povjerujemo u pretvorbu. Na to odgovaramo da je samo tako dostojno i pravedno. Svećenik u ime naroda slavi Boga, hvali ga i blagoslivlja za sve što nam je učinio, što je sve stvorio, što sve imamo od Oca po Sinu u Duhu Svetomu. To je Predslovlje, koje primjereno liturgijskom vremenu i blagdanima ističe osobite razloge hvale i spominjanja djela koja nam Otac čini. Zatim dostojanstveno kličemo:

“Svet. Svet. Svet. Gospodin, Bog Sabaot!

Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave!

Hosana u visini!

Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!

Hosana u visini!”

I dok smo mi u tom veličanstvenom klicanju s nama slavi cijela nebeska Crkva, sva priroda. Nakon toga trenutak je velike tišine, iščekivanja, blagoslovljeni trenutak posvećenja i spasenja svega svijeta. Tada svećenik polaže ruke na darove. To je znak izlijevanja Duha na sve nas. Svećenik moli nad darovima, ali i nad svima nama, jer i svi mi moramo sada postati Tijelo Kristovo. Dva su tijela Kristova – euharistijsko tijelo, hostija, i Tijelo Kristovo, Crkva. To je dio mise u kojem se Duh izlijeva u svojim darovima.

Nakon ovog polaganja ruku Isus nas vodi dalje. Svećenik sam ne može izvesti pretvorbu. On samo izriče Kristove riječi i opisuje Kristove geste. Po njima Krist pretvara darove u svoje Tijelo i Krv.

Nakon pretvorbe svećenik kaže: “Tajna vjere”. Tada slavimo Boga, kličemo: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo”. Cijela Crkva, sav okupljeni narod zapravo Tijelo smo Kristovo. To je trenutak kad pada svaki zemaljski pogled, mržnja, nepraštanje, odijeljenost. One više nemaju mjesta.

Jer Isusovo je tijelo jedno, jedinstveno i savršeno funkcionira. Ti sam, kao sudionik mise, sad si Isus. čovjek do tebe je Isus. Tako svaki pojedini. Više nikoga ne možeš pogledati “prljavim”, sebičnim, zavidnim, optužujućim, prijekornim pogledom. Tomu je kraj.

Četvrta dvorana završava riječima: “Po Kristu, s Kristom i u Kristu, Tebi, Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu s Duhom Svetim svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen”.

Slava Bogu na visini (Svečana Misa)

Slava Bogu na visini (Svečana Misa)

Pjesma “Slava Bogu na visini” (lat. “Gloria in Excelsis Deo”) je kršćanski himan i jedan je od pjevanih nepromjenjivih dijelova svete Mise. Pjeva se i moli za nedjelje (osim u korizmi i adventu), te za blagdane i na spomendane svetaca i svetkovine.

~~~

“Slava Bogu na visini” naziva se još i Anđeoski himan, jer počinje riječima, koje je anđeo pjevao pastirima prilikom Isusova rođenja: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje”. Ostali stihovi su dodani ubrzo u prvim stoljećima kršćanstva. U 4. stoljeću, himan je bio dio jutarnjih molitvi i danas se pjeva i moli u sv. Misi.

Latinski prijevod pripisuje se sv. Hilariju iz Poitiersa (oko 300. – 368.). U Rimokatoličkoj Crkvi, pjeva se ili moli za vrijeme sv. Mise nedjeljom, blagdanima i na spomendane svetaca (svetkovine).

“Slava Bogu na visini” – tekst:

Slava Bogu na visini!
I na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo Te. Blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo Te.
Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje.
Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući.
Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste,
Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu.
Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se.
Jer Ti si jedini svet.
Ti si jedini Gospodin.
Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste.
Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca.
Amen.

~ ~ ~ + ~ ~ ~

Osvrt patera Tomislava Ivančića na molitvu “Slava Bogu na visini”.

Nakon molitve: “Gospodine smiluj se, Kriste, smiluj se, Gospodine, smiluj se.”

Što sad možemo drugo nego kliknuti:
“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo te, blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti”.

To bismo trebali činiti, tako Boga slaviti. Takva slavlja bi trebale biti naše Mise. Kod prvih je kršćana “Slava Bogu” bila spontana molitva. Izvikivali su:

“Slavimo te, hvalimo te, klanjamo ti se, blagoslivljamo te, zahvaljujemo ti, Gospodine Bože, Kralju nebeski …”. Pljeskali su, dizali ruke, klicali Bogu – bila su to prekrasna slavlja.

Gospodine, smiluj se (Svečana Misa)

Poslušajte pjevanu svečanu svetu Misu. Tekst je liturgijski. Pod pjevanom svetom Misom, podrazumijeva se otpjevani uglazbljeni i harmonizirani nepromjenjivi liturgijski tekst svete Mise.

 

Gospodine, smiluj se (Svečana Misa)

Autor glazbe i aranžmana je Branimir Vukorepa. Sastoji se od četiri pjevana djela: “Gospodine, smiluj se”, “Slava Bogu na visini”, “Svet” i “Jaganjče Božji”.

Pjevani dijelovi i molitva su u izvedbi klape “Sveti Dujam” Ekonomskog fakulteta u Splitu, i Julije i Branimira Vukorepe.

Autor prekrasnog teksta opisa dijelova svete Mise jest pok. pater Tomislav Ivančić.

Pjesma “Gospodine, smiluj se” (grč. Kyrie Eleison), jedan je od pjevanih nepromjenjivih dijelova svete Mise.

~~~
Sveta Misa je najveća dragocjenost koju kršćani katolici imaju. Službeno se sveta Misa naziva Euharistija. Pod riječju Misa (missus = poslan) podrazumijevamo poslanje koje svaki kršćanin dobiva po Euharistiji. A riječ Euharistija znači zahvaljivanje i slavljenje. Zato kažemo da svetu Misu slavimo. Ona je najveće slavlje, najveće zadovoljenje koje čovjek može Bogu dati. Zato što postoji sveta Misa, možemo mirno prići Bogu Ocu. Zato što postoji sveta Misa, vjerujemo da budućnost svijeta nije tragična već osmišljena i Božjom rukom vođena.
~~~
Sveta Misa je preobražaj čitavog svijeta. Kršćani u nju unose sve što je njihov ljudski svijet, a odnose sve to preobraženo, kao Božji svijet. Kad ne bi bilo svete Mise, ne bi bilo spasenja. Sve što je Bog učinio za čovjeka stavio je u svetu Misu. Ona je Isusovo Tijelo koje se predaje za spas ljudi i Isusova Krv koja se prolijeva za oproštenje njihovih grijeha.

Autentični kršćanin se zato prepoznaje po svetoj Misi. Prvi kršćani su se sastajali da lome kruh, slave Euharistiju. Kršćani čitavog svijeta okupljaju se po crkvama da slave tu istu Euharistiju. Sve što Crkva ima i za čim svijet čezne nalazi se u Euharistiji. Sveta Misa je zato sposobna promijeniti svakog kršćanina i svijet. Pa zašto se to ipak ne događa? Jer ne poznajemo svetu Misu i u nju ne ulazimo! A cilj našeg napredovanja u kršćanskom životu jest: razumjeti Misu, ući u Misu. Misu je potrebno razumjeti jer nam je postala svagdašnja, kao dužnost, nešto što se mora odslušati. čak i u današnje vrijeme kad sve više vjernika pohađa Misu i sve ih se više pričešćuje, čini se da još uvijek nema onog pravog razumijevanja. Ako ne razumiješ, recimo, kako se nekim aparatom rukuje, kako ćeš ga upotrijebiti? A sveta Misa je ono što možemo koristiti da svaki dan rastemo. čini nam se kao nešto svagdanje i nemoćno, jer smo sve crkveno pretvorili u nemoćno, pa tako i Euharistiju. Ali sveta Misa je nešto svemoćno.

Stoga ćemo ići korak po korak kako bismo razumjeli Misu i tako što bolje iskoristili sve ono što nam pruža. Svetu Misu možemo podijeliti u pet dijelova, možemo je promatrati kao prekrasan dvorac s pet dvorana, a naš “hod” kroz Misu kao hod iz jedne dvorane u drugu. Opisat ćemo što činimo u svakoj od tih dvorana.
Prvi dio

Što je prvi dio, prva dvorana? Svećenik ulazi i kaže: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. To znači: Pazite, ovdje smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, s nama su Otac i Sin i Duh Sveti. Bog je s nama. Ulazimo u njega. To je poziv da se pripravimo, jer ulazimo u Boga, koji je trojstven.

Dalje kaže: “Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.” Milost, ljubav i zajedništvo su tri nosive riječi. Milost znači da nas je Bog pomilovao, amnestirao i da smo njegovi. Ljubav je njegova sa nama. To znači da nas ljubi kao majka svoju djecu. Zajedništvo Duha Svetoga znači da smo svi zajedno. U Duhu Svetom smo jedno jer nas on čvrsto povezuje kao krvna veza. Ulazeći u veličanstvene Božje dvorane, u razne dijelove svete mise, moramo se pripremiti. Kako? Tako da sa sebe skinemo grijehe i da jedni drugima oprostimo. Svećenik prvo traži: Obratite se! Zaboravite ono što je iza vas. Drugo: Priznajte svoje grijehe. Treće: Oprostite. I četvrto: Molimo jedni za druge. To sve imamo u ovom dijelu svete mise.

Nakon ovoga bi trebali zastati u svetoj Misi i moliti jedni za druge, upravo onako kako pozivamo jedni druge. čudno je kako u svetoj Misi olako prelazimo preko ovakvih dijelova. A upravo to je preveliko njeno bogatstvo koje nam se stavlja na raspolaganje, a mi ga ostavljamo netaknuto. Na početku Mise smo sa sebe skinuli staro, priznali i ispovijedili grijehe jedni drugima, i sada pozivamo jedni druge: “… da se molite za me, Gospodinu, Bogu našemu”. Tad bismo trebali moliti jedni za druge. I ozdravili bismo. To su molitve za ozdravljenje.
Nakon toga svećenik kaže: “Priveo nas Gospodin u život vječni”. Ne samo da nam je dano da smo ovdje zajedno, nego nas je Gospodin odveo u život vječni. Što sad?

Kličemo:

“Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!”

Zašto sad tako molimo kad nam je već oprošteno? Zato da više nikada ne činimo kao ranije. Time kažemo: Smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u stari život. S nama se zapravo dogodilo ovo: Skinuli smo staro ruho, oprošteno nam je, izliječeni smo, imamo novo srce. Zato molimo, smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u staro. Gospodine, smiluj se da možemo naprijed. Oče, smiluj se! Sine, smiluj se! Duše Sveti, smiluj se! (Autor opisa svete Mise: pater Tomislav Ivančić)