2. korizmena nedjelja – A

2. korizmena nedjelja – A

Objavljeno: 06 Ožujak 2020

2020 03 06 Transfiguration Rubens Wikimedia Commons


Papa Franjo jednom je prilikom u korizmi savjetovao za razmatranje ove pojedinačne teme:1) Riječ Božja je dar, 2) Drugi je dar, 3) Grijeh nas zasljepljuje.

Prekrasne tematike za razmišljanje, i ako bismo poslušali Papu vrlo brzo bismo došli do prekrasnih rasvjetljenja. Imamo dakle s jedne strane prekrasni dar, ili još bolje darove („Riječ Božja“ i „Drugi“), a s druge strane tu je neki grijeh i grešno nagnuće, grešna sklonost, grešna navika, predrasuda ili neki strah u meni koji mi priječe da to prepoznam.

Možda mi je nekad lakše prihvatiti da mi je „Riječ Božja“ dar, ali da mi je “Drugi” dar… Pod “Drugi” misli se na osobu u mojoj blizini, a nerijetko je to osoba koja mi je posebno teška, koju nikako ne mogu prožvakati…

Moramo također znati da je ova Papina ponuđena tematika jako povezana s današnjima evanđeljem, ali i s prvim čitanjem u kojem Bog poziva Abrama da izađe iz svoga posjeda (da napusti svoj posjed, svoje razmišljanje, sigurnost svoga…, te da se zaputi u nesigurnost, ne samo po Božjoj riječi, nego i u nesigurnost drugoga)…

Dakle, da bih znao (iskusio) da mi je Riječ Božja dar moram joj se najprije prepustiti (a to traži prethodno napuštanje svoje uhodane sigurnosti). Isto se tiče i “Drugoga”…

Drugi mi može, kao i Božja riječ, biti zanimljiv samo do onda i u onom dijelu kada to meni ide u prilog. Ali čim taj drugi, kao i Božja riječ, traži od mene nešto što ide protiv moga polja razmišljanja i planiranja, zaobilazim ga, mičem se, precrtavam, okrećem na drugu stranicu (koja će mene potvrditi da sam ispravan, u pravu…). S druge strane, ako poslušam, događa se čudesno otvaranje, upoznavanje onoga što nikad ne bih… To je put prema osobnom preobraženju.

„Kad sam te prvi put vidi pomislio sam da si najgori čovjek kojeg sam susreo. Sada pak evo želim biti poput tebe. Tvoj me je život posve promijenio.“, tako je jedan mladić nakon nekog vremena priznao jednom starom redovniku. On je tako započeo svoje nutarnje preobraženje. Trebalo je prethodno skršiti one zapreke koje su ga pokušale zadržati u njegovu svijetu izolacije…

Isusovo preobraženje je bilo toliko zanimljivo i fascinantno učenicima da su željeli ondje ostati u onom ozračju, dok su od tematike govora o križu bježali. Međutim, morat će naučiti kako ljepote preobraženja nema bez prethodnog križa… I oni će na kraju to naučiti, prihvatiti i postići. Ono nešto veliko nikad se ne postiže u svojim okvirima, nego u nasljedovanju primjera koji nam je pokazao Gospodin.

Rad na uklanjanju grijeha (s njima su često nagomilani strahovi i predrasude) koji zasljepljuju vodi nas do iskoraka u vjeri i upoznavanja otajstvene dimenzije dara „Riječi Božje“ i dara „Drugoga“.

POZIV NA PROMJENU…

Put za Isusom vodi nas dubljoj promjeni nas samih. Što smo ustrajniji na putu za njim to nam je očitije tko je on. Naš hod za njim mijenja nas, i u toj promjeni sebe on nam se otkriva kakav jest.

“Živjeti je promjena i biti savršen znači često se mijenjati.” – bl. kardinal Newman. Mijenjati sebe, to znači odgovoriti Božjem pozivu na obraćenje: Mijenjaj se, napusti svoj stari svijet, svoje staro mjesto, svoje stare navike! I još nešto vrlo važno: Mijenjaj sebe, a ne druge!

Mnogi ljudi umore se u nastojanjima kako bi mijenjali druge. Ali pristup mora ići obrnutim smjerom: Što si ti spreman učiniti da se dogodi promjena? Što si ti kod sebe spreman mijenjati? Bog je Abrahama pozvao da napusti svoju zemlju, svoj grad … i da se zaputi u nešto posve novo, nešto što ne ovisi o njegovom utjecaju, o njegovim snagama. Od njega se dakle tražila potpuna promjena životnih gibanja, razmišljanja, navika.

Idi iz svoga, i zaputi se u ono što ću ti pokazati…! – zahtjev je Božji svakome od nas. Ti ne možeš ući u novi svijet, u novu obitelj ako ne napustiš ono dosadašnje, ono svoje, svojeglavost.

Božji poziv čovjeku tiče se uvijek promjene na sebi, odnosno u sebi. Moglo bi se reći to je poziv na promjenu. Nije moguće ni povjerovati bez radikalne odluke, i onaj tko povjeruje već toga trenutka se promijenio. Bog Abrahamu pokazuje zvjezdano nebo i kaže mu: “Toliko će biti tvoje potomstvo”. Abraham, budući da nije uopće imao potomstva mogao se na takvo što nasmijati i samo odmahnuti rukom. Ništa se bitnoga ne bi dogodilo, odnosno promijenilo kod njega. Ali on je povjerovao i već time se dogodila bitna promjena u njegovu životu.

BOJE SE NEČEG DRUGAČIJEG OD ONOG NAVIKNUTOG… Neki ljudi ne mogu povjerovati jer se boje promjene, ne žele se mijenjati… Oni se boje napustiti svoje mjesto, boje se mijenjati svoje navike, drže se grčevito svojih pozicija. Oni bi sve mijenjali, ali ne i sebe. Kod njih će godinama stanje ostati isto, nepromijenjeno.

Jedina promjena je u većoj okoštalosti staroga stanja. Susreo sam neke ljude nakon dugo godina, ali kod njih se ništa nije mijenjalo osim činjenice da su bili stariji. Slijedile su ih i dalje njihove navike, ovisnosti, navezanosti …, često i razarajući učinci tih stanja. I kad biste nakon pedeset, ili sto godina došli u njihov svijet našli biste isto stanje.

Isus nas želi izvesti iz toga “začaranog” kruga vodeći nas sa sobom!

BOG NAM SE OTKRIVA U HODU ZA NJIM, i u tom hodu i mi postajemo drugačiji (upoznajemo kakvi trebamo biti).

Danas osobito usredotočujemo svoju pažnju na događaj preobraženja Isusova pred trojicom svojih učenika. Time što ih vodi sa sobom na goru i preobražava se pred njima, on im otkriva svoju slavu, ali i konačno stanje savršenstva do kojega dovodi put za njim.

Put za Isusom je put koji čovjeka mijenja već onoga trenutka kad krene… Zato nas on poziva i vodi sa sobom. Pođi za mnom – odjekuje uvijek iznova. Zašto? Očito je, želi nam se otkriti, i tebi također.

Ali on ne staje samo na tome… On nam otkriva kakvi trebamo biti. U preobraženju Gospodinovu mi otkrivamo kakvi zapravo trebamo biti, otkrivamo što trebamo mijenjati kod sebe.

Isus se uspinje na goru, ali želi da i mi idemo s njime. U tom hodu on nam otkriva sebe u pravom svjetlu, a tada postajemo svjesniji sebe i svoje zadaće u Božjem planu. Pozvani smo mijenjati svoje lice od onog zamračenog, namrgođenog, neljudskog…, prema onom stanju koje postaje sposobno i spremno gledati dimenziju Gospodinova preobraženog lica.

SVAKI NAŠ KRIŽ S KRISTOM VODI NAŠEM PREOBRAŽENJU S NJIME…

Događaj Kristova preobraženja je na putu prema Jeruzalemu gdje će podnijeti muku, i ujedno je nagovještaj da će ono što je mučno, teško, tragično postati pobjeda, trijumf.

Jedna zraka svjetla ovih dana probila se među mnoštvom vijesti straha, panike i pesimizma kojih su pune novine, i podigla naše poglede na trenutak. Vijest je glasila – Gospođa žrtvovala svoj posao da spasi posao svoje kolegice…

Takvih vijesti i primjera nam treba. To je hod za Isusom prema gore. On nas, koji se zovemo njegovima, poziva da idemo za njim („bilo to zgodno ili nezgodno“) i da ne podliježemo histeriji, nego da u tom hodu i mi budemo pružena ruka drugima, nada koja ih podiže iz donjih zona, prilika drugom čovjeku.

Sve nam je pokazano, a mi samo trebamo slijediti upute: treba se uspinjati za Isusom; naša promjena se događa po vjeri u djelima i molitvi u životu; tada istine naše vjere vidimo u pravom svjetlu, tada naš život drugačije izgleda, jasnije vidimo i svoju zadaću, postajemo spremniji izvršiti je.

Ljepota je ostati s Kristom, ne samo u trenutku kad primam od njega obilje milosti, kad me njegovo svjetlo prožima i ispunjava, nego i onda kad je križ preda mnom, kad trebam sići u stvarnost svog života i ondje gdje se to traži posvjedočiti da pripadam Kristu…

Petar Galić, OP

1. korizmena nedjelja – A

1. korizmena nedjelja – A

Objavljeno: 28 Veljača 2020

2020 02 28 The Temptation of Jesus

Današnje liturgija nas poziva da razmišljamo o Isusovih 40 dana u pustinji i o đavolskim ponudama koje se predstavljaju kao jako zanimljive i jako logične.

Riječ je dakle o sudaru dvije logike, gdje se ona ljudska sudara s đavolskom, a može opstati samo ako je oslonjena na Božju. Đavao nam napast nudi i predstavlja pod nešto dobro, poželjno…

U prvoj napasti đavao se želi prikazati kao humanitarac i dobrotvor. Kao zabrinut je za ljudsku glad i kao nudi programe za njeno rješenje.

Ima toliko raznih ideoloških udruga i tajnih udruženja koji nude rješenje svjetske gladi i kao naime pomažu gladne u Africi, pomažu stotinama tisuće siročadti u ratom opustošenoj Siriji i td. To su zapravo đavolski pretvarači kamenja u kruh, jer su ih baš oni u svojim programima ratova i kontrole stanovništva doveli u stanje bijede i gladi, a onda ih kao hrane i oblače.

Međutim, đavao nije zabrinut za gladne svijeta, nego se trudi preko gladi kontrolirati njihove duše. Slično pokušava i nad nama samima, kroz razne ponude i izloge proširuje naše zahtjeve i povećava našu glad raznim neumjerenostima, kako bi našu misao držao što dalje od Boga, a zadržao na trbuhu…

Zadovolji glad, jer gladan si… – logično zar ne… „Uzmi sve što ti život pruža…“, „Zašto ne bi probao, ta jednom se živi.“, „Mlad si, uživaj.“, i eto ponuda za pretvaranje kamenja u kruh, a praznina i glad sve veći što se više nudi i što se više udovoljava prohtjevima trbuha. A dijete kojemu se sve odmah daje i omogućuje postaje jako nezadovoljno i surovo dijete…

A Isusov odgovor tim đavolskim pretvaračima kamenja u kruh i naš mora biti – Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

U drugoj napasti je zanimljivo da i đavao citira Božju riječ, naravno na iskrivljen način, kako bi je doveo u sumnju i banalizirao njeno značenje.

Đavao je i kod Eve potaknuo sumnju na ono što je Bog rekao i uslijedio je pad. On je uvijek proizvođač sekti i učitelj krivovjerja i mnoge je zaveo na kriva tumačenja… U ovoj napasti se zapravo iskušava samoga Boga kroz izvrtanje značenja njegove riječi.

Uvijek kad se prihvati krivi nauk i kad se dovede u sumnju Božja riječ i nauk Crkve slijedi opasan pad i posrnuće iz kojeg se teško dignuti natrag. Tada se zaista događa strmoglavljivanje s Hrama (u kojem je život) u provaliju vječne propasti. Trebamo dakle što prije i što češće propitivati sebe, svoj način života i riječi koje slijedimo i slušamo, a nikako dovoditi u pitanje Božju riječ, nauk Crkve, jer to je uvijek iskušavanje Boga.

U trećoj napasti se vidi da se đavao želi prikazati veći i moćniji nego li jest, ali on je zapravo jedan zamaskirani veliki lažac koji može vladati samo s onim što smo mu dopustili (i onda se prikazuje kao da nam je to on omogućio). Naime, on vlada samo s onim područjem koje smo mu predali svojim krivim prohtjevima, pohlepom i sl. Ako želim nešto što mi ne pripada, ako netko teži za položajem na nepošten način, ako mu je vlast, moć i novac ispred Božjeg zakona i ljudskosti, tada se takav poklonio đavlu.

Mi moramo znati da je sve što imamo i čime vladamo i raspolažemo od Boga, i zato i mi moramo imati na pameti Božji zakon koji kaže: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!

VRIJEME ŽIVOTNE PUSTINJE

Pustinja je razotkrivanje nagnuća srca… Pustinja je uvijek suočenje sa stvarnošću (vlastite nemoći), a ujedno je i prilika za izbor prave moći… U pitanju je uvijek dakle pravi izbor, kad se druge ponude čine zanimljivije od one koju trebaš izabrati, od jedine isprave, kako dakle i što izabrati?

Nitko u jednom važnom životnom periodu neće biti lišen pustinje života, nestašice, manjka, gubitka, ali niti raznih primamljivih ponuda koje će se nuditi kao brzo rješenje, a u zamjenu će tražiti odustajanje od vjere, od Boga, od poštenja, od časti, karaktera, dostojanstva…

Pred mnoge važne životne nastupe pojavit će se i mnoge kušnje, zanimljive ponude koje će nuditi zamjenu, koje će nuditi nešto naizgled puno bolje, neko brže rješenje…

Koliki su samo odustali od svećeničkog i redovničkog poziva, mnogi upravo onda kako se bližio dan svečanih zavjeta ili svećeničkog ređenja. Iako su toliki od njih s početka nastupali s puno elana, a odgojitelji u njima vidjeli velike nade…, međutim (nerijetko baš oni) popustiše pred ponudom voća sa stabla svjetske estrade… A padali su pred takvim ponudama i oni s većom glavom, i vladari i vlade, a padali su i mladenci i mlade…

Znam za jedan slučaj gdje se sve već dogovorilo za vjenčanje, prošlo se tečaj priprave, dogovorilo sa svećenikom, podijelile pozivnice i sl., a onda mlada odjednom odustaje i bez objašnjenja sve prekida i odlazi.

Na kraju se saznalo, zbog tipa koji se pojavio sa zlatnim satom i adresom u elitnoj četvrti ona eto donijela takvu odluku i napustila osobu koji ju je volio iskreno. Zlatna ponuda i lagodan život probudili su u njoj želje koje nadilaze karakter i gaze ljubav…

Međutim, već nakon nekoliko mjeseci došlo je i otrežnjenje. Naime, tome zlatom optočenom nije trebala ona kao osoba, jer on je imao i druge za brze provode. …

Slatke ponude uvijek gorko završe kad ih se proguta.

Petar Galić, OP

Pepelnica

Pepelnica

Objavljeno: 25 Veljača 2020

2020 02 25 korizma

Kako nas korizma može obnoviti u svim područjima našega života…?

Cilj korizme nije post sam po sebi, jer ako on sam po sebi postane cilj tada izobličuje lice. Razlog i cilj posta je bolje upoznati lice Gospodinovo koje je milosrdno i oslobađa srce od sebičnosti.

Kako kaže Krist u današnjem evanđelju: »I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« (Mt 6, 16-18)

Korizma nas može promijeniti i ako se to dogodi onda smo uspjeli u onome što je njen cilj. Ona je kao „kondicijski trening“ s kojim ćemo postići najbolje rezultate.

Ona dakle nije najava jednog tmurnog razdoblja u kojem ćemo sebi zadati odricanje od nečega što nam je možda inače najdraže za pojesti ili popiti. Ako je budemo tako promatrali, onda ćemo jedva čekati da to razdoblje što brže prođe kako bismo opet nastavili po starom.

Međutim, ako je budemo promatrali u njenom pravom značenju, odnosno kao priliku da bolje upoznamo Gospodina i da produbimo naš odnos s njime, onda ćemo imati puno više razloga da je na poseban način zavolimo i iskoristimo što bolje možemo.

SKUPA S KRISTOM PORAZITI ZLO KOJE IZOLIRA…

Dakle, shvatiti korizmu kao razdoblje naše cjelovite obnove i razdoblje za donošenje važnih životnih odluka, životnih promjena i sl. U čemu će nam pomoći upravo bolje upoznavanje Isusa Krista. Jer upravo naš dublji odnos s Isusom mijenjat će naš život u svakom pogledu i davati potrebnu snagu za svaku novu promjenu.

Eto recimo sami primjer Isusa koji odlazi u pustinju pred javni nastup govor je o jednoj važnoj prethodnoj pripravi. Mi zato provodimo ovo vrijeme više s Isusom koji će nam pokazati kako se svladava ono neko zlo koje nas je do sada sprječavalo da napravimo zaokret u životu.

Isus nas dakle želi poučiti da post (ali i ostala djela) ne promatramo na negativan način (jer onda postaju teška i besmislena), nego na način posebnog druženja s njime i to će nam onda biti posebna radost…

Korizma tada postaje posebno lijepo razdoblje u kojem se u nama budi nova životna radost (s proljećem).

Neka dakle korizma bude naša posebna priprava, „kondicijski trening“ priprave s Kristom kao našim „trenerom“ (kroz molitvu, post i dobra djela), da porazimo svako zlo koje nas je željelo izolirati i zadržati u stanju jada…

Petar Galić, OP

7. nedjelja kroz godinu – A

7. nedjelja kroz godinu – A

Objavljeno: 21 Veljača 2020

2020 02 23 7 ned

Isus nastavlja sa svojom poukom o Zapovijedima vraćajući na njihovu bit, na njihovo ispunjenje.

On upozorava zapravo i na to kako se netko može zvati vjernikom a biti oruđe Zloga, odnosno đavla. Oruđe đavla postajemo ako uzvraćamo na isti način, istom mjerom kojom nas Zli napada, provocira i sl. Tako zapravo svraćamo vodu na njegov mlin, jer radimo po obrascu kojim se on hrani…

Tako npr. ako te zlo provocira nemirom i nasjedneš, onda će te kontrolirati upravo nemirom; ili ako te provocira strahom i nasjedneš, kontrolirat će te preko straha na koji si nasjeo; ili ako te isprovocira na srdžbu onda će te kontrolirati preko srdžbe i sl…

Isus nas želi poučiti da se protiv zla bori na posve drugačiji način od onoga koji to zlo očekuje od tebe, na koji te potiče.

Postaje nam jasno što nam Isus govori… On nas poučava kako osveta nije ništa drugo nego pristajanje na zlo, na logiku zla, pa u tom smislu valja promatrati Isusove riječi – Ne opirite se Zlomu!

To ne znači ostati pasivan na zlo, na napade zla, nego naprotiv, to zahtijeva posebnu angažiranost i aktivnost protivnu logici zla. Taj angažman je puno snažniji, i traži puno aktivniju ulogu čovjekova razuma, preko kojega se zapravo aktiviraju najskrovitiji i ujedno najučinkovitiji darovi čovječnosti pohranjeni u samom središtu.

S time dovodimo u vezu riječi (iz 1 Kor 3, 16-23) koje nam kažu da smo hram Božji, i da Duh Božji prebiva u nama. Traži se dakle s pristankom našeg razuma angažman Božje sile u nama koja onda čovjekov razum postavlja drugačije, posve suprotno očekivanjima i taktici Zloga.

Skrivena čovjekova snaga, nasuprot toj logici zla, je da na napade zla, umjesto vlastitim snagama, čovjek uzvrati glavnim adutom iz rukava, a to je snagom Božjom…

Lijepa slika toga bio bi David s praćkom ispred Golijata. Dok Golijat, silni i strašni gorostas (slika Sotone, i njegovih snaga), na Davida izlazi u punoj ratnoj opremi i s prijetnjama i proklinjanjima kojima uz svoj strašan izgled širi strah, maleni je David bez oklopa, i praktički goloruk.

Međutim, David je miran i ne pristaje na strah, ne uzvraća na kletve istim načinom. Umjesto toga, siguran u Božju snagu, s darom straha Božjega protiv straha sotonskog, s darom vjere u Boga protiv beznađa koje širi neprijatelj…

Isusov odgovor (koji od nas traži) protiv osvete i uzvraćanja na zlo je uzvraćanje Božjim oružjima, kao npr. protiv škrtosti darežljivošću, protiv mržnje ljubavlju i praštanjem, protiv proklinjanja blagoslivljanjem…

POKAZATELJ JESMO LI SINOVI I KĆERI OCA NEBESKOGA…, I ČIJU ŠKOLU POHAĐAMO…

Budite sveti, jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš! – poziv je koji je upućen svakome od nas. Taj poziv traži rad na sebi, na uklanjanju svih negativnih osjećaja: poput osvete, ubojite srdžbe… (vidi Lev 19, 1-2.17-18).

To je put građen na posve drugačijoj mudrosti, i na posve drugačije shvaćenoj snazi od one koju promiče svijet… „Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.“ (1 Kor 3, 19)

Mali Mate krenuo u prvi razred i prošao s pet. Pitaju ponosnog oca na koga je mali pametan, a on odgovara: „Na koga drugoga bi bio nego na svoga ćaću.“

„Ali ti nisi bio odličan đak“, odgovara mu na to jedan susjed. „Nisam, ali sam bio pametan. I to što mi je mali sad odlikaš, to vam je zbog toga.“, objasnio je samodopadno otac.

Nakon nekoliko godina međutim dogodilo se da je mali Mate zanemario učenje a krenuo činiti probleme u školi. Pozvali oca u školu i rekli mu kakvo je stanje sa sinom i školom, te da bi čak mogao pasti godinu.

Kad se Jozo vratio s primanja pitaju ga opet oni isti susjedi: „Što to čujemo o malom Mati?,  „Što je to s malim Matom’“, „Na koga se to sad bacio?“. A Jozo, braneći i dalje svoju poziciju odgovara: „Dok je bio pametan bio je na me. Sad od kad je poludio je na onu svoju mater, i na one njene.“

Naša djela pokazuju čijeg oca slijedimo, i čija smo djeca (sinovi i kćeri) vidi se po rezultatima.

Ako slijedimo logiku uzvraćanja istom mjerom na nečije zlo, i ako opravdavamo svoj grijeh tuđim grijehom, ili ako su nam čak i dobra djela obojena nekim interesom, onda mi zapravo slijedimo logiku Zloga, postajemo njegovo oruđe.

Logika Isusova nauka je u tome da želi poraziti zlo u nama, a ne ljude. Tko slijedi tu logiku postaje oruđ

Petar Galić, OP

6. nedjelja kroz godinu – A

6. nedjelja kroz godinu – A

Objavljeno: 15 Veljača 2020

2020 02 15 6 ned

Nastavljamo  s čitanjima koja se tiču poglavlja Isusova govora na gori.


Prošle nedjelje smo slušali dio kad Isus govori “Vi ste sol”, “Vi ste svjetlo”. Isus je to govorio sasvim običnim ljudima koji su ga došli slušati. Ne dakle nekim posebno nadarenim, nekim izvanrednim zvijezdama…

Isus i tebi danas govori istu stvar i to za konkretan život kako ćeš ga živjeti i kako ga trebaš živjeti da bio zaista bio znak u svijetu, u svom gradu, na svom radnom mjestu. Isus govori na jednostavan način koristeći usporedbe s nečim, uvijek s namjerom da shvatimo kako smo mi pozvani na to, kako upravo mi to trebamo i možemo…

A što znače te Isusove riječi u današnjem nastavku evanđelja imamo konkretnu primjenu, odnosno kako mi možemo postati svjetlo i sol…

Isus jasno kaže: “Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.”, a već malo naprijed govori o novoj pravednosti koja je veća od stare koju su propagirali farizeji i pismoznanci. Ta nova pravednost je ključ koji otvara vrata kraljevstva nebeskoga.

Nova pravednost donosi primjenu Zakona u ljudsko srce, odnosno ona traži promjenu u ljudskom srcu, za razliku od stare pravednosti koja se držala krutog vanjskog držanja slova Zakona (zbog čega je često srce ostajalo nepromijenjeno, zadrto i kameno).

Isus nas dakle najprije želi poučiti kako je sve što je zapisano u Bibliji važno, svaki zarezić, svako slovo. Slikovito rečeno, neki auto može imati najbolji motor, ali ako zanemarimo vijke na kotačima, jer smo ih smatrali nebitnima, uskoro će se dogoditi nesreća unatoč ispravnom motoru.

Bog nam je dao Zapovijedi, ali ako zanemarimo detalje koji omogućuju njihovu primjenu završit ćemo u provaliji bez obzira na to što smo znali Zapovijedi.

Detalji primjene (vijci na kotačima auta)su vijci koje valja stegnuti na ljudskom srcu, da bi ono što mi Božja riječ kaže postalo držač moga života…

Dakle, shvatiti kako je za mene važan svaki detalj, svako slovo. Jer kako kaže izreka: “Bog je u detaljima”, a prava ljubav i djela ljubavi počivaju na detaljima. I pobjeda nad zlom polazi od detalja, kao što i napredovanje zla računa na zanemarivanje važnih detalja…

U onome što nam je dakle zapisano u Bibliji važan je svaki zarez, svako slovo. I zato treba posebno još jednom svratiti pozornost na sami početak Isusova današnjeg tumačenja, kad kaže da nije došao ukinuti, nego ispuniti. Odnosno, on je došao dati puninu tumačenja, ispravno tumačenje svake objavljene riječi.

Kad dakle Isus govori o ispunjenju Zakona i Proroka on zapravo svraća pozornost na dubinu rečenoga (na način primjene), a tu su bitni upravo oni zarezići, oni vijci koji drže konstrukciju. U tom smislu valja gledati i Isusov zahtjev za većom pravednošću od one koju su promicali farizeji i pismoznanci.

Isus traži od svojih učenika da idu iznad njihova krutog tumačenja zakona… On zapravo ne traži više, nego daje sigurnost za moći i željeti, daje motivaciju, ukazuje na rješenje.

Recimo, svi znamo nekoga koji neprestano kuka o svom problemu, a nikad ne traži rješenje. Pažnja pak mora biti na onome što vodi rješenju i problem nestaje, radost se budi, motivacija raste za novim rješenjima.

Sami kruti zakon (farizejski način) bez razumijevanja (ne nudi rješenje) kod ljudi gomila strahove od pogreški, od grijeha i biva sve teže nositi se s njima.

Međutim, ako se usredotočim na Božje milosrđe, na Božje oproštenje, na Boga koji je ljubav i koji me ljubi kao Otac svoje dijete tada raste moje povjerenje, tad mu trčim u zagrljaj sa svojim slabostima i on me ozdravlja, tješi i motivira za pobjedu.

Isus dakle u zahtjevu za većom pravednošću otkriva gdje je rješenje problema.

Kruti zakon osuđuje ubojstvo i strogo ga kažnjava. Židovski zakoni su zato imali cijeli niz kazni… Međutim, Isus osuđuje samo polazište zločina i želi nas poučiti kako da do njega uopće ne dođe…

Zakon dakle osuđuje ubojstvo, a Isus pak osuđuje srdžbu, jer s njom započinje ubojstvo među braćom i sestrama. Zakon osuđuje preljub, a Isus osuđuje pogled s požudom, jer s pogledom započinje preljub (prisjetimo se, Davidov grijeh preljuba započeo je s gledanjem).

ISPUNJENJE ZAKONA JE ISUS…

Isus nam kaže kako nije došao ukinuti nego ispuniti: prema tome on sam je ispunjenje! Mi trebamo sada doprijeti do srži toga ispunjenja, odnosno do upoznavanja Isusa, kako bismo mogli razumjeti i živjeti puninu njegove poruke spasenja…

Petar Galić, OP

5. nedjelja kroz godinu – A

5. nedjelja kroz godinu – A

Objavljeno: 08 Veljača 2020

2020 02 08 V ned


Podijeli kruh svoj s gladnim, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinuti poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti.


Prorok povezuje dobra djela sa svjetlošću i zdravljem: „…Tad će sinuti poput zore tvoja svjetlost…“ A u tome je velika istina, naime stanje, izgled čovjeka, ozračje koje širi, povezano je s njegovim djelima.

Već na prvim stranicama Biblije Bog upozorava Kajina – … Ako pravo radiš vedrinom odsijevaš.

LJUDSKO LICE OTKRIVA LJUDSKO SRCE…

Čovjek s krivim nakanama u srcu, s nastranim i nepoštenim djelima u rukama zaogrnut je tamom, na njegovu licu je kao neka sjena, a njegove oči gube onaj topli sjaj duše. Čovjek koji ne surađuje s Božjim svjetlom ne može odsijevati, odnosno širiti vedrinu, jer svatko širi ono ozračje koje nosi u srcu.

„Nakon susreta s tim čovjekom glava mi je bila pet puta veća i teža. Tako mi je glavu napunio da sam čitav dan kao luda.“, tako je jedna gospođa opisala susret sa svojim naprasitim susjedom čiji su jezik i ponašanje odražavali bezbožnost života.

DA BI SVJETLOST U NAMA ZASJALA I UKLONILA TAMU…

U tom smislu prorok još jednom opominje i poziva: “Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“

ZADAĆA KRŠĆANA je uklanjanje tame svjetlošću dobrih djela i čestitošću života. Tako će vlast tame, svako zlo djelo biti poništeno… I u slučajevima kad vam netko puni glavu negativnošću imate ga pravo zaustaviti i reći npr.: „Neću tamu u moju butigu!“, ili „Neka bude svjetlost, a ne tama!“, ili „Zanima me samo radosna vijest!“, „Ne želim biti Kajin.“, „Širimo samo pozitivno i vedro ozračje.“ i sl. Tako nećemo dopustiti da tama prekrije svjetlo…

Na to nas potiču i riječi Psalma 112: „Čestitima sviće ko svjetlost u tami: milostiv, milosrdan i pravedan GospodinŽalosne se vijesti neće bojati…“
Isus pak u evanđelju  (vidi Mt 5, 13-16) podsjeća svoje učenike na njihovu zadaću – Biti svjetlo drugima!, i posvješćuje im da imaju uvijek na pameti dostojanstvo koje su primili i koje trebaju pokazivati, prenositi i širiti.

ONO ŠTO SMO NE MOŽE SE SAKRITI…

Današnje evanđelje dolazi nam u petom poglavlju, odmah nakon Blaženstava. Imamo dakle nastavak Isusove najljepše životne pouke… Ono što smo ne može se sakriti, tako bismo mogli sažeti današnje Isusove riječi…

Čuli smo Gospodina gdje opetuje na ozbiljnost onoga što smo primili… Ne može se sakrivati ono što smo primili… Isus uspoređuje ono što smo primili sa svjetiljkom, s gradom na gori, sa solju…

Koji bi bio smisao svjetiljke da je, nakon što je upališ, staviš pod posudu? Što bi se dogodilo s njenim svjetlom, kome bi koristila ta svjetiljka? Koliko je bilo pokušaja da se Crkvu stjera u sakristiju, da ju se ušutka… Crkva čiji se glas ne čuje je baš poput svjetiljke pod posudom (a ondje se svjetlo gasi jer nema zraka).

Nikome ne koristi, nikome ne svijetli, ne vrši svoju zadaću. A tada nastupa tama prema svima u kući: vjerničko srce se tada gasi, gubi se zanos navještaja, gubi se žar propovjednika…

Obitelj koja se izjašnjava kršćanskom a ne živi kršćanske vrijednosti ne svijetli (prekrivena posudom sekularizma, ateizma, racionalizma, konzumerizma, hedonizma, liberalizma i sl.).

Takva će obitelj često zastupati (možda i nesvjesno, zbog ugaslosti i zaborava) protukršćanske ideologije, podržavati ideje i pokrete koji se protive Božjem zakonu i Božjim zapovijedima. To su zapravo kršćani koji su postali bljutavi („ako sol obljutavi“), jer su se odrekli (ili zaboravili) svoje prvotne zadaće…

Biti sol zemlje!: davati pravi okus cjelokupnoj stvarnosti, i zadaće da odražavaju svojim životom i djelima svjetlo Kristovo, odnosno da ispunjavaju prostor svjetlom njegove poruke, i da tako drže istaknuto mjesto, vidljivo svima…

Lijepo je istaknuo Gospodin da je smisao upaljene svjetiljke da bude postavljena na svijećnjak da svijetli svima u kući. Zadaća Crkve (zadaća svakog kršćanina) je kao te svjetiljke na svijećnjaku, da svijetli svima u kući (biti vidljiv u svijetu) kako bi svi mogli vidjeti, odnosno čuti glas istine i kako bi mogli vidjeti dobra djela koja mogu slijediti…

Svjetlost na svijećnjaku je zapravo i poruka koja poziva na ono što je dobro, i upozorava na ono što je zlo… Zamislimo što bi se sve dogodilo i koje bi zablude ovladale tolikima da je Crkva šutjela u svim onim pokušajima tame da ovlada medijskim prostorom, posebno ljudskim glavama.

Inženjering đavolji je uvijek pun takvih pokušaja, ispipava se teren i traži se način kako bi se ugasilo bilo kakvu reakciju… (Šutljiva većina postaje sredstvo i roblje manjine koja govori.)

RAD NA OTKRIĆU I POKAZIVANJU PRAVE LJEPOTE…

Mi moramo otkrivati stvarne činjenice, pravu ljepotu, a to je moguće samo ako radimo na (vlastitoj) ljepoti… Isus kaže – Ne može se sakriti grad koji leži na gori.
Trebamo dakle raditi na tome da stvari, odnosno mi sami budemo ondje gdje nam je mjesto, da radimo na otkriću, prepoznavanju i pokazivanju onoga što je položeno u nas, što nam je dano…

Mnogi ljudi su nesretni jer sakrivaju vlastitu svjetlost (vrijednost, dostojanstvo) forsirajući iz dana u dana neke glupe postupke, razmišljanja i pitanja u ciklusima… Tako nikada ne otkriju tko su i koja sve dobra mogu učiniti.

Glavni pokret, glavno zlodjelo, koje prekriva svjetlost u našem životu, je grijeh i s njim povezan način života koji nas izobličuje, nagrđuje i prekriva našu pravu sliku, onu koju nam je dao Bog na krštenju… Tako čovjek postaje ono što nije (umjesto da bude ono što jest)…

Majku napao vlastiti sin te ju ozbiljno ozlijedio. Na sreću vidjeli susjedi pa ga spriječili da učini što i gore. Pozvali i policiju, i sin došao na sud. Sud zatražio od majke da mora svjedočiti protiv sina. Majka stala pred suca pa će mu – To nije uradio moj sin, jer moj sin to nikad ne bi napravio. Kako nije gospođo, kad evo tu su vaši susjedi koji su vas i spasili od njega – sudac će gospođi.

Da, oni su me spasili, ali ne od moga sina, jer moj sin to nikada ne bi napravio svojoj majci. Moj sin je uvijek bio dobar i pažljiv prema meni. Zato vas molim gospodine suče da vaša presuda bude takva da mi vratite moga sina, i da ga oslobodite od ove zvijeri koja ga je zarobila.

Molim vas vratite mi moga sina, pomozite mu – zavapila je majka kroz suze… Sudac je razumio vapaj majke i presuda je glasila – Obavezno terapijsko liječenje toliko dugo sve dok sin opet ne bude sin! Tek tada se može vratiti svojoj majci.

Prekrasni cvijet procvjeta preko noći da pozdravi prvo jutarnje sunčevo svjetlo. Nakon toga, privučena ljepotom njega pozdravi pčela i poljubi ga u otvoreno srce. Srce pak uzvraća na ljubav i daruje nektar, i košnica se puni medom.

Ako naučimo u svom životu najprije ujutro pozdraviti Isusa, koji je naše Svjetlo, i mi ćemo privlačiti ljepotom i svjetlom koje smo primili od njega. I tako ćemo širiti jedni drugima ozračje Isusova srca, i naše košnice bit će pune njegovih slasti.

Svjetlo i ljepotu odražavaju oni koji ih upijaju od pravog izvora svjetla i ljepote.

Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5, 16)


Petar Galić, OP

Svijećnica

Svijećnica

Objavljeno: 01 Veljača 2020

2020 02 01 Presentation in the temple

Onaj tko se želi uspeti na najviše vrhunce mora ići koračajući a ne skačući. (Sv. Grgur Veliki)

Djetetu kad se rodi kida se pupčana vrpca od majke… Ipak, ima onih koji ih nastavljaju vezati i nakon rođenja, i to pojačavaju s godinama… Tako nastaju mnoge bolesne veze i zavežljaji i navezanosti…, i robovanja.

Ima ih koji nikako shvatiti da je sve od Boga i da ne valja neuredno prisvajati, i posesivno nadzirati… Mi moramo upoznati slobodu djece Božje, inače ćemo biti robovi raznih neurednih spona, grešnih veza…

Bog zato želi od nas da mu izručimo sav svoj posjed da ne bismo upali u zamku spona i zavežljaja. Te spone znaju biti tako jake da sin tek što se oženio vraća se svojoj majci, a kćer koja tek što se udala, već nakon prvog nesporazuma, vraća se svojim zabrinutim roditeljima…

Muž i žena dođu pa mi se žale kako im je mali previše nervozan, kako viče bez razloga… Nedavno su mu kupili novi kompjutor ali to je pomoglo samo kojih tjedan dana. A koliko vam mali ima godina? – upitam. Trideset osam – odgovore s tugom u glasu zbog maloga, kao da je to normalno.

Evo to su zavežljaji, vrpce i uzlovi od kojih nas Gospodin želi izbaviti. On nam želi dati svoj blagoslov, želi da je njegova milost na nama, njegova naklonost. Osjećate li vi danas da je Božja naklonost na vama? Ili se pak osjećate drugačije… Mi moramo znati da postoji razlog i za jedno i za drugo…

Ali za naklonost Božju, za milost Božju potrebno je izručenje svoga života Bogu… Ako pogledamo sportska natjecanja, glavne nagrade kad dolaze? Na kraju, nakon finala…, zar ne. Naši rukometaši mnoge su pobijedili, ali nisu Španjolce. Nisu osvojili protiv Španjolaca najviše zbog toga što su ovi željeli pobjedu više od njih…

Glavni razlog zašto je netko osvojio u finalu pokaže se dobrim dijelom zbog toga što su željeli pobjedu više od onih drugih, odnosno više su dali u to ono što im je najdraže, a to je srce…

Zašto smo u onim teškim vremenima dobili državu? Jer smo bili spremni na žrtvu, na davanje najboljega od sebe i jer smo Gospodinu izručili svoje srce i svoje molitve, i to je bilo jače od protivnika.

Današnji blagdan govori nam upravo o davanju Bogu onoga što nam je najdraže u životu. Marija i Josip prikazuju dijete Isusa u Hramu, i pritom prinose žrtvu koju je zahtijevao Mojsijev zakon, a to je čin koji su vršili svi pobožni Židovi (davanje prvina Bogu)…

Prikazanje djeteta Bogu znači priznanje roditelja da ono pripada Bogu, i roditelj se tako oslobađa od napasti neurednog prisvajanja, vezanja… Bog traži od tebe da i ti danas učiniš isto!

Gospodin nas često upravo ovdje iskušava da vidi koliko smo zaista njegovi… Ima onih koji zaborave da su sve što imaju od Boga primili, pa kad Bogu treba nešto dati postaju škrti, stisnuti, sebični, zgrčeni… A Bog od nas očekuje ono najbolje, jer i on nama daje ono najbolje.

Ako nismo spremni Bogu dati ono najbolje, onda će nam se dogoditi da ćemo ostati baš bez onoga najboljega, što smo tako grčevito i u strahu željeli zadržati za sebe… A Bog voli vesela darivatelja… Isus od svojih učenika traži sve – Ako hoćeš ići za mnom prodaj sve što imaš …

Ima onih koji kažu da su vjernici, a sav svoj posjed, svoju obitelj, … sve žele kontrolirati, ne dopuštajući Bogu da on preuzme kontrolu… A zanimljivo je, kad želiš sve zadržati, na kraju ostaneš bez svega, a kad predaš Bogu ono najbolje, ono najdraže, na kraju dobivaš sve najbolje…

Židovi su svoje prvorođence, i svaku prvinu životinja i svog blaga trebali prikazati, predati Gospodinu kao žrtvu. I u tom prinosu ništa nije smjelo biti s nekom manom, manjkavošću, nego: Bogu ono najbolje…

Zašto? Zar Bogu nešto treba? Naravno da Bogu ništa ne treba, nego da bi nas kroz to oslobodio od onih prokletstava koja su bila pogodila Egipat (jer je faraon želio sve kontrolirati bez Boga), a najteže je bilo smrt prvorođenaca, uključujući i ono od stoke…

Na neki način sve što mi pokušavamo posjedovati bez Boga je pod prokletstvom, iako ne znam kakvo nam silno bilo bogatstvo i posjed. Zato je prikazanje Bogu stavljanje pod blagoslov.

Što ti vrijedi bogatstvo u koje se uzdaš ako će ti potomstvo trpjeti i gnjiti od raznih prokletstava (kao što je npr. droga, alkohol, nemoral, nastranosti, čudne bolesti, svađe, nemiri…)… Prikazanje Bogu svega svoga donosi blagoslov, izbavljenje (… svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga …), nutarnji mir …

Oni koji svoju djecu, svoju obitelj, sav svoj posjed izručuju Bogu, oni imaju spokoj u svojoj starosti… Njima Bog otkriva tajne vjere, ispunja im srce utjehom, kao starcu Šimunu i starici Ani. Njima Duh Sveti progovara i njima je na kraju nagrada sam Gospodin. Tko sve izručuje Bogu taj prima samog Boga.

Petar Galić, OP

Treća nedjelja kroz godinu – A

Treća nedjelja kroz godinu – A

Objavljeno: 25 Siječanj 2020

2020 01 26 3 ned

Prvo čitanje uzeto je iz Knjiga proroka Izaije, a riječ je o proročanstvu koje upućuje na mesijanska vremena u kojem će s Mesijinim dolaskom nastupiti izbavljenje, vrijeme slobode i radosti.

Drugo čitanje je iz Prve poslanice sv.Pavla apostola Korinćanima. U njemu Pavao opominje Korinćane zbog elitizma, a to znači oholosti, koja je dovela do stvaranja nekakvih frakcija i podjela unutar zajednice. Pavao zato poziva na korekciju Kristom.

Evanđelje je iz 4.poglavlja po Mateju. Donosi nam potvrdu o početku ispunjenja Izaijina proročanstva, o izbavljenju i velikoj radosti kroz govor o svjetlu koje razgoni tamu.

Evanđelje nam, citirajući taj odlomak iz proroka Izaije, predstavlja upravo Isusa kao to najavljeno svjetlo i onoga na kojem se ispunja Izaijino proročanstvo. On je svjetlo koje je bilo obećano da će rastjerati tamu grijeha i osloboditi čovjeka od tame u kojoj je bio zatvoren.

Kad to svjetlo postaje djelotvorno to znači Božju uključenost u ljudsku povijest, u život svakog čovjeka. Bog se manifestira kao svjetlost koja raspršuje tamu.

Svjetlost osvjetljava, definira stvari, naglašava boje i daje im dubinu i oblik. Biti na osvijetljenom mjestu pomaže nam prepoznati stvarnost za ono što je i čini da se osjećamo sigurni i zaštićeni. Sve se to događa s Isusovim dolaskom među nas.

Put izlaska iz tame je u hodu za Isusom… Moramo li živjeti u tami? “Bojim se, cijelu noć mi je upaljeno svjetlo!”, ima ljudi koji će tako započeti o svojim problemima… Na što to prvo upućuje? Naravno, na pritisak tame na čovjekovu slobodu…

Čovjek koji je u tami nije slobodan čovjek. Ljudi se boje mraka. Danas su najraširenije bolesti vezane upravo s problemom hoda u tami. Naime, sve je veći broj depresivnih ljudi, a to je bolest koju se može opisati kao hod u tami. Odakle ta tama i koliko će dugo trajati, postoji li izlaz iz te tame?

Prorok je najavio vrijeme: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku…” Evanđelje nam pak sa sigurnošću tvrdi kako se to proročanstvo ispunilo upravo na Isusu Kristu. On ne samo da je odgovor za izlaz iz tame, nego još više: on je svjetlo koje raspršuje tamu.

Svi dakle koji traže izlaz iz tame, ma kako teška ona bila u njima, trebaju prihvatiti njegov poziv. On nailazi pored svakog od nas i upućuje nam poziv (tebi i meni) koji vodi izlasku iz tame: “Pođite za mnom i učinit ću vas…!”

To je zapravo poziv koji osigurava hod u svjetlu. Oni koji ga prihvate neće više hoditi u tami. Zato za prve učenike napisa evanđelist: “On brzo ostave mreže i pođu za njim.”

Trebamo dakle iskoristiti taj njegov nailazak uz obale našeg života i držati se sigurnosti njegove blizine, njegove riječi.

Samo on nas može učiniti ribarima ljudi, odnosno osposobiti nas ne samo da mi hodimo u svjetlu, nego također da i druge dovedemo u to svjetlo. Slijediti njegov poziv znači hoditi u svjetlu! On nas čini i prenositeljim njegova svjetla.

Petar Galić, OP

Zajedništvo dominikanske obitelji u molitvi

Zajedništvo dominikanske obitelji u molitvi

Objavljeno: 14 Siječanj 2020

2020 01 14 formes de prières de Saint Dominique

Draga braćo, sestre i svi članovi dominikanske obitelji,

s ciljem osnaživanja svijesti o pripadnosti istoj obitelj sv. oca Dominika te tješnjoj povezanosti različitih entiteta i sastavnica Reda, Opća skupština u gradu Biên Hòa u Vijetnamu (ACG 2019, br. 448) donijela je odluku da se svakodnevno sjećamo jedni drugih u molitvi.

U skladu s navedenim, Generalna kurija je napravila obrazac i raspored molitvi za svaki dan u godini. Zazivi se mogu dodati u Jutarnjoj ili Večernjoj molitvi prema rasporedu u prilogu.

Na jednoj stranici nalazi se raspored zaziva za neparne mjesece u godini (siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, rujan i studeni), dok se na drugoj stranici nalazi raspored za parne mjesece u godini (veljača, travanj, lipanj, kolovoz, listopad i prosinac), pri čemu redni brojevi označavaju datume dotičnoga mjeseca s dnevnom nakanom.

U skladu s našim Konstitucijama koje ističu da „Izričitom voljom sv. Dominika, svečano i zajedničko slavljenje liturgije treba smatrati jednom od glavnih služba našeg zvanja“ (KKN 57) vjerujem da ćemo ovo naše zajedništvo u molitvi učvrstiti u duhu našega zvanja.

Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku,

Fr. Slavko Slišković, OP

provincijal

LINK:

Obrazac i raspored molitvi za svaki dan u godini

Krštenje Gospodinovo – A

Krštenje Gospodinovo – A

Objavljeno: 10 Siječanj 2020

2020 01 10 baptism of christ 1483 1014x487

Danas Crkva slavi Blagdan krštenja Gospodinova čime smo ujedno došli do kraja Božićnog vremena. Ali nama nije do vrtnje u ciklusima nego do upoznavanja i življenja onoga što se dogodilo.

Što dakle ima u tom događaju za nas, za mene konkretno? S današnjim događajem promijenilo se nešto u vodama, ali što je najvažnije u tim vodama nešto se promijenilo u nama. Netko je ondje došao koga prije nije bilo, a s čijim dolaskom voda je postala voda života.

I nije dakle bitna voda ni Jordan kao rijeka, jer reče onaj starozavjetni Asirac kako su rijeke damaščanske puno bolje. Bitan je Onaj koji te vode posvećuje i tako skida gubu s naših duša, vraćajući nam ljepotu djeteta…

Krštenje Gospodinovo je teofanija, Božje očitovanje, jer se ovdje Bog objavio u tri osobe. Ali ovdje nam je Bog objavio i još puno toga s time, naime ono što postajemo.

Sam Ivan je već prije najavio bitnu razliku između njegova krštenja i krštenja Onoga koji dolazi za njim – Ja vas istina krstim vodom. Međutim, onaj koji za mnom dolazi … krstit će vas Duhom Svetim i ognjem…

Tako, kao što je propovijedanje Ivanovo bilo priprava dolasku Krista, tako je i krštenje Ivanovo bilo priprava onom krštenju koje započinje s Kristom. Ivan je svojim propovijedanjem potaknuo ljude na priznanje grijeha i pobudio u njima potrebu za čišćenjem, a Krist će biti taj koji je jedini sposoban odnijeti grijeh svijeta, i koji nas jedini može trajno očistiti…

Krist nije trebao krštenje Ivanovo, ali smo mi trebali njegov silazak u te vode, odnosno u naše stanje… Jer bez njega nismo mogli izaći iz svog stanja. Bez njega vode su nam već bile do grla došle…

Priznanje nemoći izrekao je i sam Ivan Krstitelj pred njim – Ti mene trebaš krstiti, a ne ja tebe. Ipak,  bilo mu je jasno iz Isusovih riječi da je to bio jedini put kojim se Božja pravednost može ispuniti. Naime, samo onaj koji je bez ikakve ljage i krivnje može dati snagu izbavljenja od krivnje.

Zato bi se moglo reći, već u trenutku kad ga Ivan krsti dogodila se i promjena biti dotadašnjeg krštenja… Možda nešto slično onome što se dogodilo sa starozavjetnom Pashom na Posljednjoj večeri… Isusova prisutnost u prolaznim stvarnostima mijenja te prolazne stvarnosti i daje im neprolaznu snagu…, samoga sebe…

Staro dakle uminu, a novo gle nasta – kako napisa sv. Pavao (vidi 2 Kor 5, 17-18)… Zato je Ivan Krstitelj i rekao – ja mu nisam dostojan odriješiti ni remenje na obući; i na drugom mjestu – On treba rasti a ja se umanjivati…

Pred njegovim nastupom i pojavkom stare slike se povlače a nova stvarnost nastupa, odnosno događa se ispunjenje slika pa one više nisu ni potrebne…

On je sada samoj vodi, svojim silaskom u nju, dao moć istinskog krštenja koje odnosi grijeh svijeta, jer tu je sada Jaganjac Božji kojega je ono prije pokazao Ivan… A upravo to potvrđuje i objava Trojedinog Boga koja se pritom događa.

U našem krštenju ponavlja se ta stvarnost, i na nama se otvaraju nebesa. Mi toga trenutka s Isusom stojimo u vodama Jordana, golub (Duh Sveti) se na nas spušta a glas Očev upućuje nam riječi – Ovo je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina.

Mi bismo zato trebali češće uroniti u te vode i jasnije upoznati što smo postali, koju smo to milinu djece Božje primili u Kristu. Ljubljeni sin, ljubljena kćer…, što to znači i koliko smo otvoreni Nebu koje se za nas otvorilo, zbog Sina, i primilo nas kao takve…?

Jedna djevojčica drugog razreda, koja nije bila krštena, a bila je okružena većinom djece koja su krštena počela je razmišljati o tome i raspitivati se kod djece o krštenju, što je to, pa je tako dobila razne odgovore: „Za krštenje ti ne treba ni sapun ni šampon“; „U krštenju te svećenik polijeva vodom ali te ne pere voda“; „Krštenje je najbolje kupanje“; „U krštenju te Bog umiva i postaješ dijete Božje“; „Isus te u vodi umiva i ti si poslije toga drugačiji“ …

Čuvši sve te odgovore djevojčica je bila zadivljena, a kad je došla kući rekla je mami: „Mama jer me ti nisi dala krstiti, sad se ja sama želim ići krstiti.“

Iznenađena mama je pogleda pa promuca: „Ali ja ne znam ništa o tome, a ti dušo još manje…“

„A ne, ja znam.“, ponosno će djevojčica, te je nadodala: „Sve što mi treba za početak je Isus i voda…, za krštenje ne treba biti bogat, dovoljna je vjera… S Isusom vode se mijenjaju, pa se i mi mijenjamo.“

Majka je ostala bez riječi… Nikad nije čula bolje objašnjenje. Uskoro je i ona zatražila krštenje sa svojom kćerkicom.

Petar Galić, OP

1 2 3 9