XXIX. nedjelja kroz godinu – B

2018 10 20 29 ned

 

Prava vlast osvaja srca služenjem

 

ISUS NAS ŽELI POUČITI O DRUGAČIJOJ VLASTI: vlast Isusovih učenika je služenje. Tko dakle želi biti prvi treba biti svima sluga i poslužitelj. Služenje čuva srce za Isusa…

 

“On zadire u moju privatnost!” – vikao je jedan čovjek nasred ulice protiv svoga susjeda zato što je par kokošiju onoga ušlo u njegovo dvorište. Susjed se ispričao ne uzvraćajući na viku, te tiho vratio svoje koke.

 

Drugi susjedi su zbog vike onoga mislili kako je on u pravu, te su i oni loše govorili o tom susjedu. Niti tjedan dana poslije došli su neki ljudi iz elektre i otkrili kako se baš onaj galamdžija podmuklo prespojio na susjedovo brojilo i kako je onaj susjed umjesto njega plaćao njegovu struju. Vika se tako razotkrila kao maska i pokrivalo lopovluka.

 

Sad je svim susjedima bilo žao što su onako pomislili o onom susjedu, te su ga od sada svi počeli cijeniti. Naučili su tako jednu važnu lekciju. Postoji neka druga privatnost i neka druga vlast…

 

U jednom malom mjestu bližili se lokalni izbori, a čovjek, koga su svi znali pod nadimkom „Cicko“, želio je pošto poto osvojiti poziciju. Dosjetio se kako lokalna cesta dijelom prolazi pored njegova imanja i da je njegov pokojni djed prije pedeset godina ustupio dio imanja za proširenje ceste. A baš je to sada želio iskoristiti za postizanje svoga cilja. Uranio Cicko i dok su svi još spavali posred ceste zabio kolce i sve povezao žilet žicom.

 

Što to radiš Cicko ? – pitali su ga mještani, iznenađeni prizorom  – Kako ćemo prolaziti?

Ako me izaberete na visoku funkciju, ako svi glasate za mene, uklonit ću ove kolce i žilet žicu – iznio je Cicko svoj razlog i svoj plan.

 

Ali Cicko, ti nisi stručan, nemaš škole za to. – uvjeravali su ga ljudi.

Lako ćemo mi za stručnost. Položaj sve mijenja! Samo vi mene izaberite. – bio je odlučan Cicko.

„Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“ (Mk 10, 35), čuli smo u današnjem evanđelju.

Ne podsjeća li ovaj zahtjev Ivana i Jakova pomalo na ovu priču o Cicku. I oni su mislili kako se s položajem sve mijenja i da se treba osigurati na vrijeme…

 

Da, puno se toga s vlašću promijeni u glavama ljudi, u njihovu ponašanju.

Međutim, promjena na bolje ne događa se s položajem i novcem, nego s promjenom u srcu. Tražiti položaj prije promjene u srcu vodi zlouporabi položaja, otimačini i gaženju preko leševa.

 

Isus je zato jasan u zahtjevu svojim učenicima – … tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj… (vidi Mk 10, 42-45).

 

ISUSOVA VLAST JE SLUŽENJE DRUGIMA,  a to često traži lom u sebi, ugasnuće svojih želja! Učenik Isusov mora biti spreman piti iz kaleža Isusove žrtve…

 

Tko ne prođe školu evanđelja i ne živi po nauku Isusa Krista, taj će krasti struju svome susjedu, ucjenjivati za svoj položaj i vikati na sav glas po onima koji su najmanje krivi (kako bi sakrio svoje lopovsko srce i svoje tiranske želje)

 

.Vlast bez služenja je gušenje…

Jožek malo popio gemišteca, pa se povjerio svom prijatelju Štefu. „Znaš Štef, nije mi išlo, a onda sam se pomolil. Rekel sam – Bogek moj, daj mi peneze! I krenulo me, peneza ko u priči. I znaš, tad sam se nečeg setil: Vidi, i Bogek me sluša, samo me ova moja žena ne sluša. Stalno mi se prijeti…“

„Jesi li joj dao te peneze o kojima pričaš?“, upita ga Štef.

„Pa jesi ti normalan! Ako to učinim bit ću joj sluga.“

„Možda, ali tako ćeš joj osvojit srce, a tko vlada u srcu on je glavni.“, mudro ga je savjetovao Štef.

 

Nakon nekog vremena dolazi Jožek Štefu, pa će mu sav sretan: „Imal si ti pravo. Moja žena sva igra oko mene, a naročito kad se primiče datum plaće. Osjećam se kao kralj, a ne sluga kako sam mislio.“

 

PRAVA VLAST OSVAJA SRCA SLUŽENJEM, potpunim predanjem. Služenje čuva srce za Isusa i utvrđuje ga u vjernosti.

 

Petar Galić, OP

XXVIII. nedjelja kroz godinu – B

2018 10 13 28 ned nas

 

Uska vrata i višak kilograma

 

 

Isus je rekao kako će lakše deva kroz ušice iglene nego bogataš u kraljevstvo Božje. Ali budući da se mnogi ne smatraju kao bogataši onda se tješe kako se ovo na njih ne odnosi…

 

Međutim, to je zamka. Naime, bogataš je svaki onaj čovjek koji se osjeća presiguran u sebe, u ono što čini, što ima. Ako ćemo jasnije i direktnije: svatko od nas se voli hvaliti, praviti velikim vjernikom, svatko voli čuti potvrdu svojih teza a ne volimo baš čuti kritiku ili upozorenje.

 

Kad sam jednom bio u blagoslovu obitelji uočio sam u jednom stanu, na samom ulazu, nekoliko figura Bude, a kad sam se okrenuo lijevo i desno vidio sam piramide i neke druge sumnjive mi stvari.

 

Svašta, svašta je tu bilo, ali nigdje križa. „Zašto to sve držite u stanu?“; upitao sam. „Nikad se ne zna velečasni. Govore nam da smo u modernom vremenu i da trebamo biti tolerantni.

 

Vjerujem da ćete se i vi složiti sa mnom, dragi moj velečasni.“ „Tek ću biti vaš dragi velečasni kad to sve maknete. I tek ću tada moći blagosloviti vaš stan.“, rekao sam. „Onda pope izađi iz mog stana, a ovo je moj posjed i nitko mi ga neće dirati.“, rekao mi je sada u posve drugom tonu i izdanju. Neki jednostavno ne odstupaju od svoga ni za milimetar…

 

Jedan svećenik, koji je dugo godina ispovijedao u zatvoru, rekao mi je kako nigdje nije susreo toliko „nedužnih“ ljudi kao ondje. Naime, velik broj njih je tvrdio kako su oni zapravo nevini, te ako su ono nešto i učinili a to je zato što su ih drugi naveli na to.

 

Gledao sam vijesti o najdebljem čovjeku na svijetu koji je imao preko petsto kilograma, pa kad mu je jednom pozlilo nisu ga mogli iznijeti na vrata nego su morali upotrijebiti dizalicu da bi ga iznijeli kroz prozor…

 

Neki koji su toliko sigurni u sebe i svoju pravednost zapravo su toliko duhovno oteščali, postali su toliko duhovno tromi i debeli da više ne mogu izaći iz okvira vlastitoga stana… POSTALI SU PREDEBELI ZA NEBESKE PODVIGE. Zato im je nemoguće ući na uska vrata koja vode u kraljevstvo Božje.

 

Bogati mladić iz današnjeg evanđelja očekivao je također od Isusa potvrdu onoga što je on do tada u životu učinio. Samo potvrdu i ništa više od toga nije želio čuti.

 

On nije bio spreman ni milimetra odstupiti od onoga što je imao u svojoj glavi. Zato je ostao u svom oteščalom stanju, iako se iz njegove reakcije vidjelo da nije sretan sa svojim životom…

 

Pitanje za svakoga od nas danas glasi: ŠTO SI SPREMAN UČINITI DA DOBIJEŠ KRALJEVSTVO BOŽJE? Čega si se spreman odreći? Jesi li spreman prodati sve ono što priječi tvoj put za Isusom?

KOLIKA JE TVOJA SPREMNOST?

 

Jedan je svećenik govoreći o spasenju zatražio od vjernika u crkvi da ustanu svi oni koji se žele spasiti i ući u Božje kraljevstvo. Naravno, vrlo brzo svi su stajali na nogama.

 

Nakon toga je zatražio da ostanu stajati svi oni koji žele u pakao. Vrlo brzo svi su posjedali osim župnikova sakristana koji je ostao stajati sa strane.

 

Svećenik ga je pogledao u čudu, te ga zapitao: „Mate, pa zar ti želiš završiti u paklu?!“„Naravno da ne želim velečasni, ali jer ste samo vi ostali na nogama ne želim vas pustiti samoga onamo. Gdje ide moj velečasni idem i ja s njim.“, odgovorio je odlučno Mate.

Kolika je tvoja spremnost?

 

Koliko želiš ono što želiš i kolika je tvoja spremnost da dobiješ ono što želiš? Što si spreman učiniti da dobiješ ono što želiš po tome se vidi kolika je tvoja ljubav prema tome i koliko je tvoja želja iskrena.

Ne možeš ovce i novce!

 

POGLEDA GA, ZAVOLJE GA…

Tvoja spremnost — biti voljen njegovim očima — kolika je?

Predoči ovo:

 

ON te gleda – susretni se s njegovim pogledom — jesi li spreman na ljubav kojom te gleda – što si spreman učiniti za tu ljubav?

Za potpunu radost ne valja stati na pola puta, i stvari činiti samo zbog vanjskog dojma.

Jesi li spreman učiniti onaj presudni korak koji će osloboditi dotok ljubavi u tvoje srce?

Pogleda ga, zavolje ga.

 

Za puninu još ti jedno nedostaje: iskoračiti iz nepokretnosti svojih strahovanja, i poći prema pruženom Božjem srcu…

Kolika je tvoja spremnost za onaj korak koji kida pupčanu vrpcu i oslobađa za novu dimenziju?

 

Petar Galić, OP

Uz blagdan Kraljice sv. krunice

2018 10 06 krunica

 

Krunica je jednostavna i svi je mogu moliti

Bog nas poziva da učinimo nešto tako jednostavno, i da to ponovimo … i opet, a ipak svaki sljedeći put je novi put…To dakle nije ponavljanje… Mi samo činimo ono što nam je Gospodin po svojoj majci naložio činiti, a u poruci kaže – BUDETE LI MOLILI KRUNICU PRIMIT ĆETE MILOSTI…

Kao što je prorok Elizej poručio gubavom Naamanu Sircu da se okupa sedam puta u rijeci Jordan i bit će čist (vidi 2 Kr 5), tako i od nas traži da molimo krunicu i bit ćemo čisti, bit ćemo uslišani…

 

Da je prorok nešto teže tražio od tebe…, nagovarao je sluga vojskovođu kojemu je prorokova poruka zvučala kao poniženje: mislio je ma koje ponavljanje kupanja toliko puta, To mu je zvučalo besmisleno…

 

No, kad je ipak pristao i okupao se sedam puta ozdravio je… Da čini se tako jednostavno, i krunica je takva, ali DA BI JE MOLILI i ponavljali u sabranosti i iskrenosti TREBA NAM I PONIZNOSTI…

 

Mi bismo trebali ozbiljno uzeti činjenicu da se Gospa i u Lurdu i u Fatimi ukazivala u znaku krunice, te da je isticala i pozivala na SVAKODNEVNO MOLJENJE KRUNICE za obraćenje grešnika…

Ona je KAO RIJEKA JORDAN KOJA TREBA NEPRESTANO TEĆI da po njoj Gospodin čisti ljudska srca od gube grijeha i potiče ih na pokajanje.

 

Za pokazati nam kako se to radi, možda nije nitko rječitiji od velikog i blaženog kardinala Newman-a koji je napisao: “Velika snaga krunice sastoji se u činjenici da je ona VJEROVANJE PRETOČENO U MOLITVU.

 

Naravno, Vjerovanje je već u određenom smislu molitva i veliki čin iskazivanja časti Bogu, ali Krunica nas približava meditirajući (razmatrajući) opet i opet velike istine njegova života i smrti, te donosi ovu istinu blizu našem srcu.

 

Čak, kršćani, iako poznaju Boga, obično ga se više boje nego što ga ljube. Snaga krunice leži U NAČINU NA KOJI SE RAZMIŠLJAJU OVA OTAJSTVA, jer sve naše razmišljanje o Kristu je povezano s mislima na njegovu majku, na ODNOS MAJKE I SINA; Sveta Obitelj nam je prikazana, kao dom u kojem je Bog živio svoju beskrajnu ljubav.”

 

KROZ JEDNOSTAVNO POSLUŠNO PONAVLJANJE, SLJEDEĆI PRIMJER MARIJINE VJERE, MI BIVAMO OČIŠĆENI OD NAŠE GUBE ČINEĆI NEŠTO TAKO LAGANO: mi se peremo kroz otajstva Isusova života koja prolazimo s njegovom majkom.

 

Uslišanje je zagarantirano kroz nešto tako lako, a tako jako!

 

KRUNICA U NAŠOJ RUCI JE KAO PRAĆKA U RUCI DAVIDOVOJ, pogađa sigurno oholog Golijata u čelo.

 

KRUNICA U TVOJOJ RUCI POKAZUJE da se pouzdaješ u Božju snagu, i da dopuštaš Gospodinu da ti pripremi kamen protiv neprijatelja.

 

Pouka za nas je kako možemo biti puno lakše izbavljeni i izliječeni nego li to mislimo: SAMO NAM TREBA NEIZMJERNO POUZDANJE U GOSPODINA, koji je sam „slab“ na molitve koje mu upravljamo po njegovoj majki.

 

NEMA TE OVISNOSTI, TOGA PROBLEMA U TVOM ŽIVOTU KOJI SE NE MOŽE RIJEŠITI KROZ ZAUFANU MOLITVU KRUNICE. Trebaš samo odlučiti kako ćeš ponavljati onoliko koliko treba da se to dogodi.

 

Za dobru mjeru onoga što je učinio onaj vojskovođa (7x), i ti budi poslušan i ponavljaj svaki dan svetu krunicu na način pranja (umivanja) u Gospodinoj rijeci. Vojskovođa je želio biti očišćen od gube.

 

Koja tebe guba muči (droga, alkohol, prežderavanje, blud, podjele u obitelji, svađe… itd)? Budeš li koristio Gospinu rijeku svaki dan kroz 40 dana bit ćeš slobodan.

 

PO KRUNICI DOLAZI POBJEDA PROTIV NAŠEG NAJLJUĆEG NEPRIJATELJA! Zapamti to!

 

Nemoj moliti mehanički. RAZGOVARAJ S MARIJOM KAO S MAJKOM (UKLJUČI SRCE: LJUBAV, VJERA, UFANJE). Ona će ti pomoći, jer ona je majka, i ona zna najbolje kao će tvoje molitve prikazati kod Sina. SJETI SE SAMO KANE GALILEJSKE, kako ga je samo tamo prekrasno potaknula…

 

I DONESI ODLUKU, ČVRSTU ODLUKU: KAKO NEĆEŠ DOPUSTITI DA TE BILO ŠTO SPRIJEČI U MOLITVI KRUNICE. Čak i ako padneš, nastavi moliti. Budi siguran da te đavao posebno mrzi kad moliš jer se boji da će te izgubiti: zato će pokušati učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi te obeshrabrio da prestaneš moliti.

 

Jer jedini način na koji te đavao može pobijediti je ako prestaneš moliti. Zato, ne boj se, ustraj i Gospa će ga otjerati i dovesti te do cilja: TADA JE TVOJA POBJEDA OSIGURANA.

 

Petar Galić, OP

XXVII. NEDJELJA KROZ GODINU – B

XXVII. NEDJELJA KROZ GODINU – B

Jedinstvo ženidbe, podjele i razvodi te okorjelost srca

 

„Dvoje njih bit će jedno tijelo“

 

U odgovoru na pitanje je li dopušteno otpustiti ženu Isus ide u samo srce braka i ženidbe upućujući sve na Božji izvorni plan…

Bog je stvorio prve ljude kao muško i žensko i odredio njihov odnos kao neraskidivu jednost.

 

Koliko je to važno u Božjem planu istaknuto je to i riječima: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i dvoje njih bit će jedno tijelo.” Dođe dakle trenutak kad će čovjek ostaviti svoga oca i majku, ali samo radi izvršenja uzvišenijeg Božjeg plana.

 

To jedinstvo je za razliku onog prvog, s ocem i majkom, neprekidno (stalno) i ekskluzivno, odnosno samo ih smrt može rastaviti.

Jedan je čovjek ispravno rekao: „Meni je na prvom mjestu Bog, zatim moja žena, zatim moja djeca, a onda imam na ispravan način odnos i obvezu prema svojim roditeljima.

 

Zatim su tu moji prijatelji i rodbina. I tako je sve na svom mjestu.“

Drugi jedan reče također posve ispravno: „Poštivanje, sklad i ljubav između mene i moje žene najbolja su pouka mojoj djeci. Ja ne dopuštam niti da moja djeca stoje između nas dvoje.“

 

Jedan mladić, kad sam ga pitao što je bilo najvažnije za njegovu vjeru i za njegov odnos s Bogom, rekao mi je: „Moj otac i majka koji su skupa svake nedjelje pobožno sudjelovali na svetoj misi, vodeći i nas djecu sa sobom.

 

Bez puno priče, ali to nam je bila najvažnija škola vjere. A za mene još dodatno i za moj dublji odnos s Bogom, kad bih vidio oca kako kleči poslije pričesti.“

 

Gdje se drži ta veza vjernosti i jednosti, koja je ujedno i slika saveza s Bogom i govor o Bogu, tu je ozračje normalnog odrastanja djeteta i normalni put kojim se djeci svjedoči Boga.

 

Dijete može lako primiti kraljevstvo Božje u obitelji u kojoj su otac i majka u blagoslovljenom braku živjeli jedinstvo saveza u ljubavi i ljubav kao sliku tog neraskidivog jedinstva pred Bogom.

 

Zato je razvod braka jedna od najvećih tragedija upravo iz razloga jer ruši, cijepa, kida ono što je bilo jedno tijelo. Pritom se kida na posebno tragičan način i ono što je plod te jednosti, a to je dijete…

 

RAZVOD JE JEDNA OD NAJVEĆIH TRAGEDIJA ZA DIJETE…

 

Djeca rastavljenih roditelja nose svu tragediju cijepanja onoga što je jedno u Božjem naumu. Takva djeca su zbog toga često emocionalno nedovršeni, nestalni, te uvijek nose u sebi osjećaj praznine, napuštenosti, izdaje, pa i krivnje…

 

U zadnje vrijeme svjedočimo ubrzanom napadu na brak i obitelj sa strane, može se bez ikakve zadrške reći, Božjih neprijatelja i tzv. modernih tumača, koji upravo kršćansku sliku braka i obitelji vide kao glavnu i posljednju prepreku pred finalni napad na Crkvu. TO JE

TAKOĐER POKAZATELJ NJIHOVE OKORJELOSTI…

 

Sredstva kojima se služe za taj  napad su raznolika, i malo je reći morbidna, a sve skupa govori nam o okorjelosti srca kod tolikih.

Najgora stvar za čovjeka, a to je Isus opomenuo i u današnjem evanđelju, je okorjelost srca.

 

Okorjelo srce upućuje na otvrdnutost u grijehu, zacementirano stanje pokvarenog života koji je takav da više ne vidi problem u grijehu, nego problem postaje ono što se protivi grijehu.

 

Takvi bi dakle mijenjali ono što im se protivi, a to su Božji zakoni i ljudi koji zastupaju vjernost Kristovu nauku, odnosno nauku Crkve.

Glavna stvar na koju nas Isus podsjeća, kako ne bismo i mi upali u neku opasnu okorjelost, je kako razvod braka nije dopušten u Božjem planu s čovjekom.

 

Isus nas tako poziva da se borimo protiv kulture razvoda koja je jedna od kćerki kulture smrti. Budući da je brak u Božjem planu od početka stvaranja čovjeka onda je sakrament braka posebni Božji dar, a oni koji žive vjernost u braku posebni su Božji svjedoci i opominjući znak u ovom vremenu u kojem mnogi srljaju prema okorjelosti i tako prema propasti.

 

Kraljevstvo će pak Božje primiti oni koji sebe i svoju djecu dovode Kristu da ih blagoslovi. ISUS NE ŽELI DA PODJELE VLADAJU MEĐU SUPRUŽNICIMA, i ne želi da roditelji odvajaju djecu od njega.

 

Božji naum nije odvojenost, odijeljenost muža od žene, žene od muža. … I kao što je teško (i nemoguće) u stanju odvojenosti ostati na Božjem putu, tako je nemoguće stvarati uniju i jedinstvo bez Boga te očekivati trajnost takve unije. (Ni Europska unija nema budućnosti bez Boga.)

 

Isus ne želi da nikakva osoba ili stvar bude sredstvo koje nas odvaja od njega i jedne od drugih. Isus ne želi da članovi obitelji budu odvojeni i podijeljeni bilo zbog posla, bilo zbog politike, neke ideologije, TV-a, interneta, nekog lažnog društvanca, nogometa i sl.

Koliko je ispravna i sama naša vjera koju ispovijedamo vidi se po tome koliko smo jedno i zajedno!

 

Petar Galić, OP (dominikanci.hr)

Svet (Svečana Misa)

Svet (Svečana Misa)

Ovaj – veličanstveni dio svete Mise – događaj počinje svećenikovim pozivom: “Gospodin s vama”. Odgovaramo: “I s duhom tvojim”. “Gore srca”. “Imamo kod Gospodina”. Kažemo da su naša srca već kod Gospodina, a često su to prazne riječi jer naša su srca u grijehu ili smo rastreseni. Ali mi doista želimo uzdići srca Gospodinu. I zato: “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu”. Zahvaljivanje Bogu je jedina mogućnost da povjerujemo u pretvorbu. Na to odgovaramo da je samo tako dostojno i pravedno. Svećenik u ime naroda slavi Boga, hvali ga i blagoslivlja za sve što nam je učinio, što je sve stvorio, što sve imamo od Oca po Sinu u Duhu Svetomu. To je Predslovlje, koje primjereno liturgijskom vremenu i blagdanima ističe osobite razloge hvale i spominjanja djela koja nam Otac čini. Zatim dostojanstveno kličemo:

“Svet. Svet. Svet. Gospodin, Bog Sabaot!

Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave!

Hosana u visini!

Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!

Hosana u visini!”

I dok smo mi u tom veličanstvenom klicanju s nama slavi cijela nebeska Crkva, sva priroda. Nakon toga trenutak je velike tišine, iščekivanja, blagoslovljeni trenutak posvećenja i spasenja svega svijeta. Tada svećenik polaže ruke na darove. To je znak izlijevanja Duha na sve nas. Svećenik moli nad darovima, ali i nad svima nama, jer i svi mi moramo sada postati Tijelo Kristovo. Dva su tijela Kristova – euharistijsko tijelo, hostija, i Tijelo Kristovo, Crkva. To je dio mise u kojem se Duh izlijeva u svojim darovima.

Nakon ovog polaganja ruku Isus nas vodi dalje. Svećenik sam ne može izvesti pretvorbu. On samo izriče Kristove riječi i opisuje Kristove geste. Po njima Krist pretvara darove u svoje Tijelo i Krv.

Nakon pretvorbe svećenik kaže: “Tajna vjere”. Tada slavimo Boga, kličemo: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo”. Cijela Crkva, sav okupljeni narod zapravo Tijelo smo Kristovo. To je trenutak kad pada svaki zemaljski pogled, mržnja, nepraštanje, odijeljenost. One više nemaju mjesta.

Jer Isusovo je tijelo jedno, jedinstveno i savršeno funkcionira. Ti sam, kao sudionik mise, sad si Isus. čovjek do tebe je Isus. Tako svaki pojedini. Više nikoga ne možeš pogledati “prljavim”, sebičnim, zavidnim, optužujućim, prijekornim pogledom. Tomu je kraj.

Četvrta dvorana završava riječima: “Po Kristu, s Kristom i u Kristu, Tebi, Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu s Duhom Svetim svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen”.

Slava Bogu na visini (Svečana Misa)

Slava Bogu na visini (Svečana Misa)

Pjesma “Slava Bogu na visini” (lat. “Gloria in Excelsis Deo”) je kršćanski himan i jedan je od pjevanih nepromjenjivih dijelova svete Mise. Pjeva se i moli za nedjelje (osim u korizmi i adventu), te za blagdane i na spomendane svetaca i svetkovine.

~~~

“Slava Bogu na visini” naziva se još i Anđeoski himan, jer počinje riječima, koje je anđeo pjevao pastirima prilikom Isusova rođenja: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje”. Ostali stihovi su dodani ubrzo u prvim stoljećima kršćanstva. U 4. stoljeću, himan je bio dio jutarnjih molitvi i danas se pjeva i moli u sv. Misi.

Latinski prijevod pripisuje se sv. Hilariju iz Poitiersa (oko 300. – 368.). U Rimokatoličkoj Crkvi, pjeva se ili moli za vrijeme sv. Mise nedjeljom, blagdanima i na spomendane svetaca (svetkovine).

“Slava Bogu na visini” – tekst:

Slava Bogu na visini!
I na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo Te. Blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo Te.
Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje.
Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući.
Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste,
Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu.
Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se.
Jer Ti si jedini svet.
Ti si jedini Gospodin.
Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste.
Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca.
Amen.

~ ~ ~ + ~ ~ ~

Osvrt patera Tomislava Ivančića na molitvu “Slava Bogu na visini”.

Nakon molitve: “Gospodine smiluj se, Kriste, smiluj se, Gospodine, smiluj se.”

Što sad možemo drugo nego kliknuti:
“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo te, blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti”.

To bismo trebali činiti, tako Boga slaviti. Takva slavlja bi trebale biti naše Mise. Kod prvih je kršćana “Slava Bogu” bila spontana molitva. Izvikivali su:

“Slavimo te, hvalimo te, klanjamo ti se, blagoslivljamo te, zahvaljujemo ti, Gospodine Bože, Kralju nebeski …”. Pljeskali su, dizali ruke, klicali Bogu – bila su to prekrasna slavlja.

Gospodine, smiluj se (Svečana Misa)

Poslušajte pjevanu svečanu svetu Misu. Tekst je liturgijski. Pod pjevanom svetom Misom, podrazumijeva se otpjevani uglazbljeni i harmonizirani nepromjenjivi liturgijski tekst svete Mise.

 

Gospodine, smiluj se (Svečana Misa)

Autor glazbe i aranžmana je Branimir Vukorepa. Sastoji se od četiri pjevana djela: “Gospodine, smiluj se”, “Slava Bogu na visini”, “Svet” i “Jaganjče Božji”.

Pjevani dijelovi i molitva su u izvedbi klape “Sveti Dujam” Ekonomskog fakulteta u Splitu, i Julije i Branimira Vukorepe.

Autor prekrasnog teksta opisa dijelova svete Mise jest pok. pater Tomislav Ivančić.

Pjesma “Gospodine, smiluj se” (grč. Kyrie Eleison), jedan je od pjevanih nepromjenjivih dijelova svete Mise.

~~~
Sveta Misa je najveća dragocjenost koju kršćani katolici imaju. Službeno se sveta Misa naziva Euharistija. Pod riječju Misa (missus = poslan) podrazumijevamo poslanje koje svaki kršćanin dobiva po Euharistiji. A riječ Euharistija znači zahvaljivanje i slavljenje. Zato kažemo da svetu Misu slavimo. Ona je najveće slavlje, najveće zadovoljenje koje čovjek može Bogu dati. Zato što postoji sveta Misa, možemo mirno prići Bogu Ocu. Zato što postoji sveta Misa, vjerujemo da budućnost svijeta nije tragična već osmišljena i Božjom rukom vođena.
~~~
Sveta Misa je preobražaj čitavog svijeta. Kršćani u nju unose sve što je njihov ljudski svijet, a odnose sve to preobraženo, kao Božji svijet. Kad ne bi bilo svete Mise, ne bi bilo spasenja. Sve što je Bog učinio za čovjeka stavio je u svetu Misu. Ona je Isusovo Tijelo koje se predaje za spas ljudi i Isusova Krv koja se prolijeva za oproštenje njihovih grijeha.

Autentični kršćanin se zato prepoznaje po svetoj Misi. Prvi kršćani su se sastajali da lome kruh, slave Euharistiju. Kršćani čitavog svijeta okupljaju se po crkvama da slave tu istu Euharistiju. Sve što Crkva ima i za čim svijet čezne nalazi se u Euharistiji. Sveta Misa je zato sposobna promijeniti svakog kršćanina i svijet. Pa zašto se to ipak ne događa? Jer ne poznajemo svetu Misu i u nju ne ulazimo! A cilj našeg napredovanja u kršćanskom životu jest: razumjeti Misu, ući u Misu. Misu je potrebno razumjeti jer nam je postala svagdašnja, kao dužnost, nešto što se mora odslušati. čak i u današnje vrijeme kad sve više vjernika pohađa Misu i sve ih se više pričešćuje, čini se da još uvijek nema onog pravog razumijevanja. Ako ne razumiješ, recimo, kako se nekim aparatom rukuje, kako ćeš ga upotrijebiti? A sveta Misa je ono što možemo koristiti da svaki dan rastemo. čini nam se kao nešto svagdanje i nemoćno, jer smo sve crkveno pretvorili u nemoćno, pa tako i Euharistiju. Ali sveta Misa je nešto svemoćno.

Stoga ćemo ići korak po korak kako bismo razumjeli Misu i tako što bolje iskoristili sve ono što nam pruža. Svetu Misu možemo podijeliti u pet dijelova, možemo je promatrati kao prekrasan dvorac s pet dvorana, a naš “hod” kroz Misu kao hod iz jedne dvorane u drugu. Opisat ćemo što činimo u svakoj od tih dvorana.
Prvi dio

Što je prvi dio, prva dvorana? Svećenik ulazi i kaže: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. To znači: Pazite, ovdje smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, s nama su Otac i Sin i Duh Sveti. Bog je s nama. Ulazimo u njega. To je poziv da se pripravimo, jer ulazimo u Boga, koji je trojstven.

Dalje kaže: “Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.” Milost, ljubav i zajedništvo su tri nosive riječi. Milost znači da nas je Bog pomilovao, amnestirao i da smo njegovi. Ljubav je njegova sa nama. To znači da nas ljubi kao majka svoju djecu. Zajedništvo Duha Svetoga znači da smo svi zajedno. U Duhu Svetom smo jedno jer nas on čvrsto povezuje kao krvna veza. Ulazeći u veličanstvene Božje dvorane, u razne dijelove svete mise, moramo se pripremiti. Kako? Tako da sa sebe skinemo grijehe i da jedni drugima oprostimo. Svećenik prvo traži: Obratite se! Zaboravite ono što je iza vas. Drugo: Priznajte svoje grijehe. Treće: Oprostite. I četvrto: Molimo jedni za druge. To sve imamo u ovom dijelu svete mise.

Nakon ovoga bi trebali zastati u svetoj Misi i moliti jedni za druge, upravo onako kako pozivamo jedni druge. čudno je kako u svetoj Misi olako prelazimo preko ovakvih dijelova. A upravo to je preveliko njeno bogatstvo koje nam se stavlja na raspolaganje, a mi ga ostavljamo netaknuto. Na početku Mise smo sa sebe skinuli staro, priznali i ispovijedili grijehe jedni drugima, i sada pozivamo jedni druge: “… da se molite za me, Gospodinu, Bogu našemu”. Tad bismo trebali moliti jedni za druge. I ozdravili bismo. To su molitve za ozdravljenje.
Nakon toga svećenik kaže: “Priveo nas Gospodin u život vječni”. Ne samo da nam je dano da smo ovdje zajedno, nego nas je Gospodin odveo u život vječni. Što sad?

Kličemo:

“Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!”

Zašto sad tako molimo kad nam je već oprošteno? Zato da više nikada ne činimo kao ranije. Time kažemo: Smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u stari život. S nama se zapravo dogodilo ovo: Skinuli smo staro ruho, oprošteno nam je, izliječeni smo, imamo novo srce. Zato molimo, smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u staro. Gospodine, smiluj se da možemo naprijed. Oče, smiluj se! Sine, smiluj se! Duše Sveti, smiluj se! (Autor opisa svete Mise: pater Tomislav Ivančić)

Mir vama!

Mir Vama!

Put mira je web stranica namijenjena svim ljudima dobre volje. Cilj nam je da prateći sadržaj stranice, tekstove napisane na njoj, slušajući pjesme, gledajući video spotove, i prateći druge navedene korisne linkove započnete ići “putem mira”, putem našega Gospodina Isusa Krista. Svatko ima svoj vlastiti put i ono što će Gospodin od njega tražiti. Ovdje su to samo poticaji, ali vjerujemo da možemo predstavljati jedan kamenčić tog velikog mozaika, koji će Vas možda inspirirati, potaknuti na bolje upoznavanje Gospodina, potaknuti na čitanje Svete Riječi u Svetom Pismu, na redovit odlazak na svetu Misu – Euharistiju, i redovito primanje Božjih sakramenata.

Bog je Ljubav, a približavanjem Njemu, sigurno je da ćemo pomalo i sigurno sve više otkrivati svoju svrhu, što je ono što Bog Stvoritelj od nas želi?

Na ovoj stranici ćete moći pratiti kulturno-vjerski sadržaj, “pjesmu novu”, te ostale duhovne poticaje, bilo u slici, riječi, pjesmi, ili u nekom drugom obliku izražavanja.

Svima nam je dano da se trudimo sudjelovati u Božjem planu za bolji svijet i za ostvarivanje Kraljevstva nebeskoga i već ovdje na zemlji, molitvom Bogu za blagoslov svih ljudi i cijeloga svijeta, i predanjem svojih planova u Njegove Ruke.

1 16 17 18