Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa

Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa

Objavljeno: 28 Prosinac 2019

2019 12 28 fruits and flowers munir alawi

Bog je otpočetka stvorio ne samo muško i žensko nego je također ustanovio obitelj. Zato je čovjek bez obitelji nepotpun, razlomljen…

Većina nesreća u čovjekovu srcu dolazi iz nesređenih obiteljskih odnosa, odnosno iz odnosa u kojima se nije držalo do Božje volje, do Boga Stvoritelja…

Je li dakle moguća obnova obitelji po Božjoj mjeri? Ne samo da je moguća, nego je i hitno potrebna.

Nema zato izvlačenja „što ja tu mogu“, jer svatko može nešto, i to u svom malom i skučenom srcu svako može načiniti malo prostora za jedan htjeti, za jedan „Hoću!“ a ostalo će učiniti Bog, baš u onom nama nemogućem…

Bog je dakle stvorio čovjeka kao obitelj, jer je i samo Božje srce obiteljsko. Zato se Božji Sin odlučio i roditi u jednoj ljudskoj obitelji da nam otvori oči za mjesto naše obnove, našega preporoda.

Što mislite da su vidjeli Mudraci i pastiri koji su se došli pokloniti? Vidjeli su ne samo malog Boga u jaslicama, nego su također vidjeli oca, majku i dijete u tim jaslicama. Ta slika jedne obitelji stavila je pred njih sliku Boga, objavu Boga. Otac, majka i dijete govor su o Božjem Trojstvu, o Božjoj volji i naumu. To je ono što je osvijetlilo srca onih koji su se došli pokloniti.

Bog ne samo da se utjelovio i rodio u jednoj ljudskoj obitelji, nego je započeo obnovu onoga što je bilo narušeno grijehom u prvoj obitelji, a to su obiteljski odnosi, obiteljski sklad, poštovanje, mir, dostojanstvo i ljubav…

Naše preobraženje i obnova započinje motreći i sljedeći Božji plan i program. Budimo i mi dakle poslušni onom poticaju koji su slijedili pastiri i Mudraci! Isus iz jaslica i nas poziva da dođemo ne samo vidjeti, nego da se priključimo Božjoj obitelji i Božjem obiteljskom srcu.

Nitko dakle više ne može reći kako nema mjesta za njega, jer je Božji poziv upućen svakom čovjeku… Svi naši neriješeni obiteljski odnosi rješavaju se iz stava poklonstva pred ovim otajstvenim mjestom (ovdje je rješenje za svaku našu prazninu)…

Neka se nitko ne odmakne prije nego li se toliko primakao da je u sebi osjetio preobraženje ovim prizorom, i da je doživio svoje mjesto u jaslicama (PORED MALOG ISUSA)… To je trenutak radosti priključenja Božjoj obitelji!

To neka bude naš početak Nove godine! Jer nove godine nema bez obnove obitelji, bez obnove obiteljskog života, bez obnove obiteljskih odnosa.

Novi odnosi započinju i mogu se graditi jednim velikim praštanjem i izmirenjem, jednim velikim zagrljajem, pa i suzama olakšanja, jednom velikom novom šansom sa svakim novim danom.

Tada će Nova godina biti zaista Nova…

U tom smislu: SRETNA VAM I BLAGOSLOVLJENA NOVA GODINA GOSPODNJA!

Petar Galić, OP

Božić, misa ponoćka

Božić, misa ponoćka

Objavljeno: 24 Prosinac 2019

2019 12 24 Lorenzo Costa Isusovo rođenje

Zašto na margini? Zato što to prepoznaju samo oni kojima je još uvijek Nebo nad glavom. I nije slučajno da radosna vijest o rođenju od Neba biva javljena najprije pastirima…



ONI KOJIMA JE NEBO OSLONAC nemaju granicu, sve im je moguće. Po njima Bog dopire do svih krajeva svijeta i iznovice kuca onima kojima je život pretrpan…

Današnja čitanja govore nam o iznenadnoj svjetlosti, o obasjaju onih u tami… Ono što je najavljeno preko proroka ostvarilo se u jednoj noći „pod vedrim nebom“ Betlehema.

Na pozornici malenosti i neznatnosti događalo se nešto veliko, najveće…

IZNENAĐENJE BOŽJE je bilo potpuno! Mnogima toliko da su ga radije ignorirali…

Jer dok se očekivalo Boga grmljavine, trešnje i straha, a kad tamo, na samom rubu, u narodu kažu „bogu iza leđa“, sam Bog…

I tko bi očekivao takav obrat?!

Ne iznenađuje li i nas na sličan način kad nam dolazi „… iza nogu, iza leđa“.

Stanovnici Betlehema bili su posve nespremni (pretrpani) primiti ga u svoje kuće, u svoja svratišta. Za njega nije bilo mjesta. Možemo ih razumjeti, jer tko bi ga očekivao tako na magaretu, u pojavi trudnice koja će ga upravo roditi (a tako smo prezauzeti)…

„Nema mjesta još i za trudnicu, pristižu nam gosti, rodbina i prijatelji sa svih strana.“ „Snađite se negdje drugdje, jer sve nam je krcato.“ Tako su glasili razni izgovori.

A vladalo je pravo blagdansko ozračje te noći, gužva kao nikad, pravo političko događanje, predsjednički izbori, trgovi prepuni… Tema su novi „Cezari Augusti“ i njihove „igre prijestolja, odnosno fotelja“. I tko bi u svemu tome još mogao misliti o svratištu za Boga, ili o mjestu za još jednu trudnicu i za jedno dijete više u obitelji…?

Ma uostalom tko bi očekivao Boga koji kuca od vrata do vrata i poput prosjaka vas moli da ga primite u svoju kuću?!

Kakav je to Bog da bi se pojavio tako na rubu, na posve rubni i neprimjetni način…?! Kakav? Očito pravi Bog, jer dolazi onako kako ga to mnogi ne očekuju, na zaista ljudski način (što je mnogima postalo rubno)…

Bog se rađa na rubu jer je ondje još uvijek Nebo oslonac. Zato su pastiri, ljudi s ruba, bili sposobni prvi čuti tu radosnu vijest.

Svratišta pak mnogih srca ne primaju Boga da se u njima rodi, jer su pretrpana bilo neispovjeđenim grijesima, bilo nepotrebnim brigama i mnogim drugim sličnim stvarima…

Ipak, Bog ne odustaje, rađa se u blizini svakog Betlehema koji ga ne prihvaća, na samom njegovu rubu, i čeka preokret u srcima ljudi, …

On je ponuda u blizini, Bog u jaslicama, kao prilika čovjeku baš onda kad i sam dođe na svoj rub…

EVO NAŠE PRILIKE! Dođite i vi s pastirima i poklonite se!

SRETAN BOŽIĆ, SVETO POROĐENJE ISUSOVO!

Petar Galić, OP

Četvrta nedjelja došašća – A

Četvrta nedjelja došašća – A

Objavljeno: 21 Prosinac 2019

2019 12 21 Vicente López y Portaña Josipov san

Današnja nedjelja prelazi od iščekivanja osobe do susreta s osobom koja je najavljena kao Emanuel, a koja se zove Isus.

On je već tu, željan da ga primimo u svoje kuće i svoja srca i da postanemo dionici njegova imena i osobe. Današnja čitanja su govor o proročanstvu koje se ispunilo.

To je ono o Emanuelu koje je izrekao prorok Izaija kralju Ahazu. Tako se opet pokazalo da naš Bog drži do svojih obećanja, a od nas traži da mu vjerujemo. Božja obećanja tiču se uvijek određenog događaja, vremena, osobe i imena.

Za događaje koji će biti prekretnica u nekom vremenu Bog podiže određene osobe i daje im određeno ime koje je često i oznaka promjene. Kad Bog daje, odnosno mijenja ime nekome onda je to u neku ruku najava promjene koja će uslijediti u određenom vremenu i povijesti.

Proročanstvo o Emanuelu tako je na neki način i najava promjene koja će utjecati na povijest čovječanstva. Jer što je veće ime veća je i promjena (a dogodila se globalna promjena).

Poznata nam je uzrečica „nomen est omen“ (ime je znak) , koja se upotrebljava kada nečije ime nosi značenje koje se poklapa s nekom njegovom osobinom, ali i događajem koji se u tom imenu sprema.

Većina tzv.modernih ljudi ne razmišlja toliko o značenju imena, ali oni koji žele biti mudri ipak sagledavaju stvari dublje, pa ako žele blagoslov za dijete onda će mu dati ime vezano uz nekoga tko je bio blagoslov u svojim djelima. Za kršćanina bi bilo jako važno da ime ima jasne kršćanske korijene, odnosno da se veže uz primjer života nekog sveca.

Stari Židovi su jako pazili na to što s imenom poručuju, i jer su vjerovali kako ime utječe na život čovjeka pomno su pazili koje će ime dati svome djetetu.

Svijest o važnosti imena možemo lijepo vidjeti na primjeru Ivana Krstitelja. Dok su ga članovi rodbine željeli nazvati po njegovu ocu, njegovi su se roditelji pak držali poslušnosti Božjoj volji i planu s djetetom.

A da je ime itekako važno potvrđuje nam Biblija i to skoro od samog početka Knjige Postanka, pa do zadnje novozavjetne knjige, Knjige Otkrivenja.

U Knjizi Postanka tako čitamo kako je čovjek dao ime ženi: Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. (Post 3, 20). Razlog dakle zašto joj je dao takvo ime je taj jer je majka svim živima. Ime dakle u sebi nosi razlog i poslanje čovjeka, utječe na njegov put, ponašanje…

Kad je Jakov prevario brata Ezava i preoteo mu očev blagoslov ovaj, kad je to saznao, je zakukao: »Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario. Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.« (Post 27, 36).

Naime, ime Jakov znači „otimač“, pa ispada kao da se ponašao prema imenu. Zato će mu Bog kasnije dati novo ime Izrael, što na neki način mijenja njegovo životno poslanje.

Tako je Bog promijenio ime i Abramu u Abraham, što znači otac mnogih naroda, a Saraji u Sara, majka svih naroda. S imenom se dakle događa bitna promjena u čovjekovoj sudbini. Bog dakle s novim imenom zahvaća u povijest čovjeka, a onda i čovječanstva i tako piše po njima povijest spasenja.

S Isusom Kristom Bog je doveo do punine tu novu povijest, koja je već prije pripremala put u novim imenima i osobama koje su ih nosile. Ipak, sve je bilo pripremano za onoga čije je ime iznad svakog imena. Tako smo i danas čuli proročanstva o njegovu dolasku i imenu kako će se zvati.

Jedno proročanstvo imena kako će se zvati govori o tome tko je on koji ima doći, a to je Emanuel, što znači Bog s nama, a drugo kaže da će se zvati Isus, što je govor o djelu, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.

Što se tiče promjene imena i poslanja s njime i sam Isus nastavlja na toj liniji, pa mijenja ime Šimunu u Petar, čime je označio utemljenje svoje Crkve i Petrovo prvenstvo u Crkvi.

Također daje nalog svojim učenicima da idu po svem svijetu i krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tako oni postaju njegova produžena ruka za mijenjati svijet i sudbinu čovječanstva. Donijeti ime Isusovo u sve kutke svijeta znači donijeti spasenje onima koji bi bez njega bili određeni za vječnu propast.

S njegovim dolaskom i njegovim imenom sve se mijenja, jer tko god zazove ime Isus bit će spašen. Svi koji ga prihvate i zazovu njegovo ime i sami onda postaju nositelji novoga imena i dionici spasenja.

U evanđelju koje smo čuli, Bog je poslao svog anđela Gabrijela Josipu kako bi i on bio upoznat s Božjim planom, te mu daje zadaću koje ime ima dati čudesnom sinčiću kojega će Marija roditi.

Ime Isus (hebrejski: Ješua) znači „Bog spašava“ i „Bog ozdravlja“, jer u hebrejskom shvaćanju riječi spasenje i ozdravljenje znače pa skoro jedno te isto. I zaista je tako, jer pravo ozdravljenje je ono u kojem se događa spasenje čovjeka. Ozdravljenje bez spasenja zaista nema smisla ni logike.

A Isus nas je došao spasiti i ozdraviti, jer je sam rekao kako nije došao zbog zdravih nego zbog bolesnih. Povjerovati u Isusa biti spašen, a to je onda ozdravljen čovjek.

S imenom Isusovim čitava dakle povijest čovječanstva biva zahvaćena događajem i značenjem nositelja toga imena. Njegovo ime je iznad svakog imena, jer će se na ime Isusovo prignuti svako koljeno…

Jako je važna bila zadaća dana Josipu kad mu je rečeno: … ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.

A još je važnije povjerovati i postati dionik toga imena i osobe koja je nositelj toga imena. S imenom Isusovim događa se promjena čovjekove sudbine na osobnoj, lokalnoj i globalnoj razini.

Petar Galić, OP

1 2 3 4 5 18